Chigozie Obioma : Orkestar manjina
Orkestar manjina
Europski populisti, od Italije preko Poljske pa sve do Skandinavije, poznati su po svojim izjavama kako će imigranti ugroziti tradicionalni europski identitet, te teorijama zavjere prema kojima će se kršćanski zapad pretvoriti u golemi kalifat. Samo što je mržnja nešto što se mora učiti i usmjeravati, a to ne funkcionira bez adekvatnog krivca kao što su imigranti. Bijeli Europljani ipak povremeno dobiju priliku shvatiti kako je s druge strane ove tragične kulturološke transakcije. Taj prozor sve češće otvaraju pisci, kroz čije se knjige provlači realnost koja njene protagonist tjera da riskiraju sve kako se bi se domogli tog skupo plaćenog, a prešućenog ničega. Srećom, tiho osvajaju sve veći prostor u javnosti dominantne kulturne paradigme na Zapadu, ali još uvijek nedovoljno da bi se probili i nametnuli u mainstreamu malih jezika. Jedan od njih je i Chigozie Obioma.
Sa tjeskobnom nigerijskom realnošću već nas je upoznao nobelovac Wole Soyinka u svom iznimnom romanu "Vrijeme rasapa". Oba pisca bave se iščekivanjem sretnih krajeva, nedefiniranim i trnovitim putem do ostvarenja cilja, svijeta u čijem će univerzumu biti tek prolazne repatice. Kao u inat unaprijed izgubljenim bitkama, njihovi protagonisti do posljednjeg trenutka ne gube nadu, čak i kada ih tjera do očajničkih, opasnih poteza koji se protive zdravom razumu. A sve to kako bi zaštitili oaze harmonije poput peradarske farme glavnog junaka "Orkestra manjina", Chinonsa Olise.
Ono što čini bitnu razliku u odnosu ne samo na Soyinku, nego i mnoge druge narativne diskurse, jeste pripovjedač Chi. Naime, riječ je o Chinonsovu duhu zaštitniku koji cijelu pripovjest zapravo ne priča čitatelju, nego božanstvu Obasidinielu. Da bismo shvatili duhovnu metafiziku priče, odmah na početku pisac nam je pripremio svojevrsno “uputstvo” sa hijerarhijom i strukturom Igbo kozmologije: Eilugwe (prebivalište bogova), Uwa (zemlja) i Benmuo (svijet duhova). Roman je, izmeđuostalog, i lingvistički izazov sa mnogo fusnota, jer se u prijevodu Mirne Čubranić ipak zadržavaju pojmovi i izreke na izvornom jeziku, u kurzivu.
Chi je svjevrsni putnik kroz vječnost koji se seli iz jednog u drugog “domaćina”, prebiva u njegovom umu i, kada to smatra nužnim, “šalje” mu misli koje bi mu trebale pomoći; njegova privrženost Chinonsu čitatelja ne može ostaviti ravnodušnim. Već na samom početku, u nekoliko rečenica, Chi pokušava proniknuti u ljudsku prirodu, njenu esenciju i smisao. No previše često nagovještava razvoj radnje čime se gubi suspens narativa. Citatnost Obiominog stila spontano prelazi u poetski, andrićevski stil misli, pa povremeno poprima obrise antičkih epova poput Gilgameša: Kažu da prašina leži na zemlji, a zvijezde na nebu. Ne miješaju se / Kažu da se od čovjeka može načiniti sjena, ali čovjek neće umrijeti jer je iz njega niknula sjena.
Ribari
Primarna okosnica radnje je odnos dvoje glavnih protagonista- Chinonsa i studentice farmacije Ndali. To će definirati ostatak radnje: njihova veza čija je budućnost neizvjesna zbog šekspirijanske zavrzlame koja isprva prijeti da banalizira priču već toliko puta viđenim twistom u stilu Romea i Julije. Autor se izvlači iz ove zamke dajući Chinonsu puno bolje osmišljen pokušaj osvajanja simpatija Ndaline obitelji. Na njen nagovor, dolazi na proslavu u njihovu kuću, gdje pokušava proniknuti u nepisana pravila koja kao da su osmišljena kako bi se osramotio pred privilegiranima koji ga od gosta srozavaju u osoblje:
Najbolje je da popusti naredbama te neobične osobe koja je bez ikakva upozorenja preuzela vlast nad njim. Zato je poslušno skinuo tuniku i nove hlače, i odjenuo odoru vratara.
Nakon što odluči napustiti domovinu i Ndali kako bi upisao fakultet na Cipru, odvaja se od onog šećernog, predvidljivog obrasca onemogućene ljubavi: putem posrednika, kojem će dati svoju ušteđevinu, odlazi i sve ide po planu sve dok se ne ispostavi da je riječ o prijevari. Tu Obioma zalazi u aktualnu problematiku imigrantske krize. Njegovi likovi ponekad su hladnokrvno direktni kad je njihova sudbina u pitanju, jer je to jedini način da je preusmjere, ili se barem sa njom pomire: “Pokušaj ostati, čovječe”, rekao je drugi. „Muškarac si. Izdrži. Što se dogodilo, dogodilo se. Mnogi su ovdje kao ti. I preživljavaju. I meni je netko lagao, jedan agent, da je ovo Amerika. Masno sam platio da dođem ovamo. I što sam otkrio? Afriku u Europi.“
Važna lekcija ove knjige je da ljudi će biti otvoreni, tolerantni i humani sve dok to ne uđe u njihov komforni privatni prostor u kojem nema mjesta za druge, a posebno ne za one kojima je pomoć najpotrebnija. Naime, i Chinonso i suvremeni imigranti uglavnom su osuđeni na rubove zajednice, koja ih tolerira ponajprije kao radnu snagu. Na kraju, Chinonso ipak ne uspijeva pobjeći sudbini: od zaljubljenog farmera pretvorio se u vlastitu suprotnost - prognanika, frustriranog progonitelja i ubojicu. Njegov tragični pokušaj povratka izgubljenog vremena unaprijed je osuđen na propast, jer ono svugdje prolazi isto, samo se oni koje volimo mijenjaju, sve dok ih, vlastitom ili tuđom krivicom, ne izgubimo.
Obioma nam poručuje da život nikome ne garantira happy end, i da je sve što nam se dešava ponekada ponajprije splet okolnosti. "Orkestar manjina" knjiga je o cijeni koju smo spremni platiti za ljubav i okrutnosti društva prema onima koji se na to odluče. A u pretrpanim imigrantskim čamcima oko talijanske Lampeduse sigurno se krije još mnogo priča kao što je ova. Upravo u tome leži vrijednost autora poput Chigozia Obiome: da bismo ih čuli, netko ih mora napisati.
Orkestar manjina
- Prijevod: Mirna Čubranić
- Hena com 04/2019.
- 484 str., meki uvez
- ISBN 9789532592504
Obiomin drugi roman 'Orkestar manjina' gotovo je mitski tragično djelo o borbi sudbinom predodređenog pojedinca da ispuni svoje snove i obrani ljubav. Ispisan prekrasnim, bogatim jezikom iz vizure chija, Chinonsova duha čuvara, roman je natopljen igboom, afričkom kulturom, tradicijom i vjerovanjima. Priča je ekstremna, a tema romana potraga je za milošću nad najkrhkijim stvorenjem – čovjekom.