Kad isprati svoga posljednjega gosta, John Mitchell ostaje sam na Ellis Islandu. Za devet dana centar za prihvat useljenika na otočiću s pogledom na Kip slobode zauvijek se zatvara, a njegov direktor Mitchell za to vrijeme svodi račune svojih četrdeset pet godina provedenih u dobrovoljnoj izolaciji... Roman 'Posljednji čuvar Ellis Islanda' priča je o točki sudara svjetova, mjestu gdje se odlučuju ljudske sudbine, a birokratska mašinerija propušta samo besprijekorne.

Ovo nije priča o obitelji nigerijskih ribara, već nešto puno intrigantnije. Ribarenje je nestašluk četvorice braće u koji se upuste kad ostanu sami s majkom zbog očeva premještaja na novi posao u drugi, udaljeni grad. Njihov dječački san da budu ribari obilježit će proročanstvo mjesnog beskućnika i luđaka – proročanstvo koje će iz temelja promijeniti njihove živote.

Kroz devetnaest priča zbirke Lejle Kalamujić 'Zovite me Esteban' pratimo emocionalni put junakinje od nepouzdanih sjećanja na rano preminulu majku, preko djetinjstva s ocem alkoholičarem kojeg nikad nema, baka i djedova koji se lagano rasipaju i umiru pred njenim očima, zemlje koja se raspada, svijeta koji se mijenja...

U svom prvom romanu 'Uvjerljivo drugi' Sven Popović uglavnom piše o onome što živi. O ljubavi i djevojkama, o izlascima i lutanjima, o poslu koji se odrađuje i prijateljstvu koje se stavlja na kušnju, o sanjarenju i životarenju, o nikada prvima, ali uvjerljivo drugima, o svoj sili bendova čija je glazba soundtrack uz koji se lako može zaboraviti i(li) otplesati život. Naravno, Popovićev pisac piše i o pisanju.