Leon Lepoglavec Čiček : Rođen u tami
Rođen u tami
Završna misao odužeg teksta Borisa Postnikova o nekim aspektima suvremene književnosti glasi ovako: "Književnost je (…) uvijek i presudno upućena na društvene i materijalne uvjete vlastitog nastanka." Koliki je bio utjecaj društvenih uvjeta pri nastanku romana "Rođen u tami" ne bih znao reći, no materijalni su uvjeti odigrali veliku ulogu, i to na razini prozaičnijoj od teorijske.
"Rođen u tami" nastao je mimo uobičajenih izdavačkih puteva, na inicijativu i financijsku injekciju samoga autora, a uz pomoć usluge "print na zahtjev" webknjižare Redak. Sama usluga (a Redak je nudi od 2009.) logična je ekstenzija elektroničkih samizdata, objavljivanih i distribuiranih diljem interneta. S jedne se strane autoru otvaraju sve prednosti demokratiziranog izdavaštva, a s druge se ne zatvaraju vrata publici još uvijek vezanoj uz fizički oblik knjige. Na papiru svi su na dobitku, no reklamni govor nikad ne otkriva stvarno stanje stvari pa tako to ne čini ni ovdje.
Nećemo izmišljati priče pa reći da pri susretu mladih autora i struktura konvencionalnog hrvatskog izdavaštva ne dolazi do problema. Dugogodišnja kriza svega vezanog uz knjigu i čitanje samo ih je potencirala. Razumljiva je stoga želja udaljiti se od cijele te priče, opterećene državnim potporama, klanašenjem i kreativnim računovodstvom prisutnim u svakoj etapi procesa. No, staza samizdata (a starija je to rabota od interneta) nikad nije mogla računati s glavnim adutom konvencionalnog izdavaštva – s urednikom.
Negdje u primozgu svih novajlija stoji valjda ona priča o J. K. Rowling i njenim nevoljama s urednicima i izdavačima, a dio ih se valjda napaja i mitovima o inspiracijama, genijima i ostalom romantičarskom prtljagom s kojom nikako da raščistimo. U oba narativa figura urednika je figura smetala, nadrkanog Sv. Petra koji ne da pa ne da te ključeve raja. U zemlji bližim dimenzijama, urednik je prvi i nužni filter, ne-prijatelj spreman do kraja iskasapiti tekst ne bi li ovaj, na kraju procesa, na nešto sličio. Urednik je jedna od onih napornih osoba kojoj se šezdesetak stranica u knjizi prisutnog info-dumpa ne bi trebalo učiniti kao dobra ideja i upravo urednika ova knjiga nije imala.
Preskočivši konvencionalno izdavaštvo, Leon Lepoglavec Čiček preskočio je i prve karike uobičajenoga (i u pravilu prilično liberalnoga) žanrovskoga lanca (fanzin→zajednička zbirka priča→samostalna zbirka priča→roman) te skočio pravo na zadnju. Tako je, između ostaloga, preskočio i žanrovske urednike o čijim poetikama i politikama može tko god misliti što hoće, ali im ne može odreći ni žanrovsko iskustvo ni žanrovsku verziranost. Ne vjerujem da bi u njihovim rukama od sirovog teksta "Rođenog u tami" nastalo bog zna kako genijalnije štivo, no siguran sam da bi dobar dio početničkih grešaka izostao, počevši od prijeloma teksta, grafičke opreme i takvih nekakvih sitnica koje se tek rubno dotiču sadržaja.
Staza samizdata (a starija je to rabota od interneta) nikad nije mogla računati s glavnim adutom konvencionalnog izdavaštva – s urednikom.
Poslužimo se nizom loših poredbi. Ako naslovnica "Rođenog u tami" nalikuje omotu izgubljenog albuma Petra Graše, tada je krajnje neobično što je naslovni naslovni lik etički bliži protagonistima Vucinih pjesama (usputno rečeno, vucoidi se u žanrovskoj književnosti pojavljuju daleko češće no u književnosti srednje struje – ima tu materijala za ozbiljnije istraživanje). Tibor se pojavljuje negdje na polovici romana i od tad pa do kraja za njim ostaju samo tragovi sabljom raščerečenih protivnika i nekom drugom sabljom raščerečene ženskadi. Tiboru i njegovim avanturama još ćemo se vratiti.
Prva polovina "Rođenog u tami" rezervirana je za drugu vrstu pripovijesti. U njoj Leon Lepoglavec Čiček piše alternativu kozmogoniju, alternativu povijest i alternativnu mitotvorbu vampirske figure. Ova se pripovijest proteže na nevelikih šezdesetak stranica, a pokriva više tisućljeća ljudske povijesti te uključuje nekoliko varijacija na teme luciferskog ponosa i prkosa, na teme osvete i zavisti, i teme neumitnoga pada iz visina božanske milosti u nizine destruktivnih ljudskih strasti. U razradi svoga (pret)povijesnog univerzuma Čiček je prilično detaljan, no jednako je tako i neumjeren u želji bilježenja svake pa i najmanje ideje, bilo njoj mjesto u tekstu ili ne. Načelno nema ničega lošega u potrebi bilježenja "nebitnog" (poput ekstenzivne fikcionalne nomenklature pretpovijesne flore i faune), osim kad se zbog takvih stvari zanemaruju daleko potentniji rukavci. Uvesti, na primjer, Stvoritelja kao stvarnoga lika pa ga potom zaboraviti i neuvjerljivo ispisati iz teksta (jest da je to i biblijska praksa, ali "Rođen u tami" ipak nije Biblija) nije najsretnije rješenje. Jednako tako, trubiti o gotovo božanskoj mudrosti i nezamislivo naprednoj znanosti vetikusa/vampira pa ništa od toga niti pokazati niti funkcionalno uvesti u priču ne spada u dobre prakse kvalitetnog fantastičnog štiva.
Priča o Tiboru labavo je navezana na prvi dio romana. U prvom se dijelu uspostavlja geneza "vampirskog usuda/gena", a drugi dio to primjenjuje u suvremenom kontekstu. Dok se prvi dio lomio pod teretom detalja i nezauzdane želje za ispisivanjem svega, drugi se lomi pod teretom dramaturgije i papirnatih likova. I Tibora, kao i ostatak zbirnih protagonista ovog romana, na djelovanje navodi kombinacija osvete i gnjeva. Gubitak voljene osobe (iz kojeg proizlazi sve ostalo) uobičajena je tropa svekolike književnosti, no vrijeme koje Čiček posvećuje razradi odnosa između Tibora i njegove odabranice previše je zgusnuto i umjesto na pripovijedanju zasnovano na deklarativnim iskazima, načelno preslabima za ozbiljniju emotivnu identifikaciju s protagonistima.
Nespretni dijalozi (parafraza: - Otkrit ću ti kako ćeš postati vampirom, ali moraš mi obećati da nećeš postati lud. - Obećajem. - Onda dobro.) ne pomažu uživljavanju u dramu, a kad u pripovijest ušeta i ciganska vračara (omađijana i sudbinski spojena s našim junakom uz pomoć neodoljivih racionalizacija poput – jest da me maloprije pokušao silovati, al' je dobar čovjek u duši) stvari već prelaze na teren campa. Na tom se mjestu kristalizira još jedna propuštena prilika. Da je Čiček do kraja prigrlio estetiku campa, "Rođen u tami" čitao bi se bitno bolje i bitno drugačije.
"Rođen u tami" krenuo je ambiciozno, ali je nažalost krenuo utabanim putem na kojem nema mnogo prostora za greške. Svemu se tome može pristupiti blagonaklono pa se vaditi na standardne boljke prvijenaca i hvaliti inicijativu, ambiciju i poduzetnišvo te stavljati u zalog budućnost koja tek treba doći, no hrvatska žanrovska književnost odavno već nije ono blesasto dijete odbijeno od matičine sise već ozbiljna rabota s tradicijom, standardima, Imenima i ključnim djelima i teško se praviti da ništa od toga ne postoji.
U razradi svoga (pret)povijesnog univerzuma Čiček je prilično detaljan, no jednako je tako i neumjeren u želji bilježenja svake pa i najmanje ideje, bilo njoj mjesto u tekstu ili ne.
"Rođen u tami" funkcionirao bi, čini mi se, puno bolje da je jedna od dviju tematskih okosnica izbačena. Osim što ne nadopunjuju jedna drugu ni u kom bitnom aspektu, izbacivanjem jedne Čiček bi dobio više mjesta za razradu druge pa bi možda pametnije iskoristio pripovijedno vrijeme. Nema previše smisla fantazirati o tome što je moglo biti. Iako konzistentan i zatvoren u kontekstu priče koju želi ispričati "Rođen u tami" pun je otvorenih rukavaca i nerazjašnjenih detalja pa je za očekivati je da će se tom svijetu Čiček prije ili kasnije vratiti. Eventualne pomake na bolje zabilježit ćemo kad i ako se dogode.
S druge strane, moguće je da mi neki bitni aspekt romana "Rođen u tami" promiče. Naime, "Rođen u tami" trenutno vrlo dobro kotira u utrci za nagradu "Artefakt" (u kategoriji "nagrada publike"), a skoro četiristo glasova vjerojatno nisu samo glasovi rodbine i prijatelja (iako glasačka skripta na portalu inverzija.net dopušta višestruko glasanje istom korisniku, pod uvjetom da ovaj koristi različite uređaje). A onda opet, ne bi bilo prvi put da se glasovi kritike i publike razilaze. Ne ostaje vam ništa drugo nego da sami prosudite tko je ovaj put u pravu.
( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na portalu Moderna vremena zajednički je financiran od strane Modernih vremena i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )
Rođen u tami
- Redak 09/2016.
- 152 str., meki uvez
- ISBN 9789533363646
Zašto je stvoren čovjek i kako se odvojilo drevno kopno... Vetikusi, prvi stanovnici Zemlje, kažnjeni su pretvorbom u vampire, dok su ljudi nastavili uništavati planet. Povratak u doba piramida i Spartanaca, put ljudskih djela sve do sadašnjosti i mladića Tibora koji kreće na put osvete nakon ubojstva svoje zaručnice. Put koji će promijeniti sve.