Pisac u zatvor, pisac iz zatvora

Na zamolbu Slađane Bukovac objavljujemo njezinu reakciju na tekst Maje Hrgović, u uvjerenju da bi češća razmjena mišljenja, promišljanja, argumenata i kontraargumenata o različitim temama između hrvatskih pisaca pomogla da se barem djelomično ublaži njihova sve veća nevidljivost u hrvatskoj kulturosferi. Naravno, u ovom konkretnom slučaju objavit ćemo i odgovor Maje Hrgović ako ga bude i ako nam ga pošalje.

Uredništvo

>> dopuna 02. listopada 2012.

Maja Hrgović odlučila je svoj "ne-odgovor" radije objaviti na webu Arteist.

***

Preko Facebooka mi se ukazao tekst Maje Hrgović "Monstrum kojemu sam čitala". Objavljen na portalu "Arteist" i u "Novom listu" 22. i 23. rujna, tekst je postigao solidan broj šerova, lajkova, tvitova, postanja, i drugih ljupkih afirmativnih glagola koji se odnose na društvene mreže. Što me je najprije zabrinulo, a nakon toga iznerviralo.

Maja Hrgović je u sklopu programa "Pisci u zatvor" udruge Skribonauti na čitanje u varaždinsku kaznionicu krenula s velikim idealima: "Trebala sam biti misionarka kulture; trebala sam u najmanju ruku biti nešto kao Johnny Cash u Folsomu - možda s isprintanim papirima umjesto s gitarom - ali zato s jarkim ružem." Međutim, avaj, neka joj je budala prije čitanja neoprezno rekla kako je jedan od zatvorenika u publici - pedofil.

Dakle, umjesto Hannibala Lectera i Dragana Paravinje, i drugog Dragana veličanstvenog prezimena Jung koji je s 30 uboda nožem usmrtio bakinu prijateljicu,  a potom s ukupno 44 udarca sjekirom i nožem rastranširao cimera, umjesto markantnog generala Zagorca i duhovitog poglavice Glavaša, u zatvorsku se knjižnicu upisala nekakva pedofilčina. Zašto je autoricu šokiralo što se pedofil nalazi, bogu hvala, u zatvoru, nejasno je. Svatko ima pravo na svoj "okidač".

Ono što je pak zabrinjavajuće je da se Maja Hrgović, koja se na čitanje u zatvoru odlučila iz idealističkih i prosvjetiteljskih pobuda, kao i stotine pisaca koji čitaju u stotinama zatvora širom svijeta, nakon manje od pola sata boravka u toj tjeskobnoj instituciji preorijentirala od humanistice s pažljivo odabranim scenskim make-upom u desničarsku boginju osvete, koja ozbiljno razmišlja da nekom od zatvorenika došapne koji je pedofilov krimen, sve u nadi da će ga sustanari iscipelariti, jer već se uvjerila da "to da u zatvoru najgore prolaze perverznjaci nije mit".

Pedofil pritom nije ni pisnuo. To jest, neki čovjek koji je možda bio on, a možda i nije, pohvalio je tekst drugog pisca rečenicom "Bogme imaš muda". To je izgovorio "uz nakežen cerek". Svaki pedofil koji drži do sebe ima nakežen cerek, pa nema razloga zašto bi ovaj  bio izuzetak. Jednako kao što je razumljivo da o "dugokosoj plahoj ljepotici" iz publike autorica piše sa simpatijom, jer joj valjda još nisu rekli kako je počinila tri čedomorstva i djecu sahranila ispod grma hortenzija u stražnjem vrtu. No, najmanji je krimen ovog teksta što je banalan.

Hrvatski pisci uglavnom su novinari. Daleko je sovjetski model i dodjeljivanje dača opisano u Westermanovim "Inženjerima duša", nitko neće zaraditi astronomski honorar zato što je, recimo, opjevao junačku izgradnju termoelektrane Plomin 3. Stoga je Maja Hrgović - književnica nakon povratka iz kaznionice promptno postala Maja Hrgović - novinarka, te svoje literarne impresije nije objavila u svojem sljedećem književnom djelu (što bi zbog sporosti hrvatskog izdavaštva i slabe čitanosti hrvatskih autora onom pedofilu dalo nekakvu šansu da se izvuče), već u jednima od ozbiljnijih, ili, budimo otvoreni, jedinim preostalim ozbiljnim dnevnim novinama u zemlji.

Urednička politika "Novog lista" nikad se nije povodila starozavjetnom logikom "oko za oko, zub na zub". Ali, nekim uredničkim propustom, upravo su objavili nalog za premlaćivanje jednog zatvorenika, kojeg neće biti teško identificirati. Istina, manje iz šund opisa autorice: "fakultetski obrazovano čudovište" i "sjedokosi nametljivac", a više, ironično, zahvaljujući činjenici da je jedan od malobrojnih članova - zatvorske knjižnice.

Hrvatski pisci opasni su, i mogu izazvati teške tjelesne ozljede. Tu bi rečenicu trebalo staviti kao upozorenje po zatvorskim ćelijama. Nakon brojnih aklamacija koje je doživio ovaj literarno-novinarski uradak, ne pada mi na pamet da se izvrgavam javnom linču i protivim se umlaćivanju pedofila. Ali osobno bi mi bilo draže da je Hrgović, nakon što se odlučila na ovu militantnu opciju,  dala do znanja da je svjesna mogućih posljedica svojih u velikom tiražu objavljenih sugestija, i za njih preuzela odgovornost.

Ovako ispada da niti je znala kamo ide, niti što radi. Ako objekt njezine mržnje završi umlaćen, nadam se da ne slijedi još jedan tekst iz pozicije "čuđenja u svijetu". Ovo voajersko iščuđavanje nad pedofilom u zatvoru bilo je sasvim dovoljno.

Slađana Bukovac