Saša Drach : Priče o jazzu i drugi zapisi
Priče o jazzu
Kako lijepo, kako lijepo… Saša piše o svojoj prvoj jazz ploči: Ellingtonovom albumu „The Pianist“. Kupio ga je u Jugotonu u Bogovićevoj, gotovo slučajno, privučen naslovom. U to je vrijeme, nakon sedam godina muzičke škole, polako prestajao sa sviranjem klavira. Nekad navodno veliki talent tada se već istopio. Karijera pijaniste bila je sve udaljenija. Ali „The Pianist“ je svejedno ispao jako važnom pločom u životu. Saša je Ellingtona izabrao kao glazbenu podlogu za susret jednog mračnog zimskog poslijepodneva s kraja sedamdesetih kad su starci otišli, a on u prazan stan pozvao curu koja se brzo odazvala.
Desetljećima kasnije ona je nazvala njega, i rekla da će poslijepodne navratiti u knjižaru u Teslinoj. Saša joj je odlučio postaviti „muzičku zasjedu“ u svojoj knjižari. Dočekao ju je Ellingtonov „Pianista“, sada reproduciran s CD-a. Dugo su razgovarali. CD se po drugi puta vrtio na replayu, ali ona nije ničime pokazala da ga je prepoznala… Dugogodišnji, cjeloživotni odnos započeo je i završio s Ellingtonom. Nekadašnji par ostao je rasparen. No pomalo sladunjav pokušaj evociranja adolescentskih uspomena tek je s ovom ispovjedi dobio svoju pravu, duboku emociju. I stvarni kraj.
„Moja prva jazz ploča“ jedan je od osamnaest eseja „Priča o jazzu i drugih zapisa“ Saše Dracha. Zbirka ima svoju „a“ i „b“ stranu. Na „a“ strani nalaze se osobni eseji o jazzu, na „b“ strani zapisi o odrastanju, obiteljskim izletima, obiteljskom psu, i obiteljskoj traumi. Sašin tekst prelijeva se od novinskih reportaža, i autorskih tekstova o jazzu, preko osobnih priča o jazzu, do najintimnijih zapisa. U tom prelijevanju zbirka postiže idealne omjere tamo gdje se priče o jazzu miješaju s osobnim pričama, i tamo gdje se osobne priče miješaju s obiteljskim traumama.
Riječ je o nekoliko uvodnih segmenata prvog dijela, i nekoliko završnih zapisa drugog dijela. No to ne znači da je zbirka tematski nekonzistentna i kvalitativno neujednačena. I oni tekstovi koji ne nose knjigu imaju svoju gradbenu ulogu unutar zbirke. U nekim trenucima funkcioniraju kao odmak od osobnog, intimnog, u drugima šire tematski i diskurzni prostor knjige, u trećima imaju ulogu postepene, upravo glazbene gradacije zbirke.
„Priče o jazzu i drugi zapisi“ jedna je od najbitnijih hrvatskih knjiga objavljenih posljednjih godina. Novi međaš hr-književnosti. Saša Drach najzanimljivije je novo ime domaćeg autorskog rostera…
Dnevnik bez reda
Tako nakon teksta o biranju glazbenih brojeva za sprovod supruge („Jazz suita“) prelazimo na tekst o Tomu Harrellu („Trubaču koji je od svijeta pobjegao u glazbu“), o Dee Dee Bridgewater („Diva“), Ratku Divjaku („Bubnjar koji je dva puta učio bubnjati“), da bi preko zapisa o smrti obiteljskog psa („O ljudima i psima – Bea i Lujza“), obiteljskim izletima sa i bez supruge i majke („Prvi Hamlet na Lovrijencu“ i „Kopački rit“), ponovo došli do teksta o smrti supruge („Sve za nju“)… Najkraće, „Priče o jazzu i drugi zapisi“, knjiga je viškova, knjiga boli. Finih tekstualnih „viškova“, decentne intimne boli. Baš onako kako bi se i očekivalo od jazzera. Knjiga improvizacije i knjiga teme koja se vraća. I premda se povremeno čini da tekst vrluda, da autor gubi nit, u pravome trenutku sve sjeda na svoje mjesto, i sve se zaokružuje.
Prije par godina iznenadio sam se kad sam u dokumentarcu Irene Škorić „Dragi Lastane“ otkrio da je Saša godinama, uključujući i vrijeme kada smo zajedno radili, bio Lastan. Sada je stiglo još i veće iznenađenje. Lako za Lastana. Čitajući „Priče o jazzu i druge zapise“, shvatio sam da se u samozatajnom redakcijskom kolegi krio nitko drugi do veliki, nenadoknadivi, i tada već pokojni – Sebald. To je ta njegova, sebaldovska, lakoća vrludanja, „šetanja“ teksta, to je ta hibridnost, izvanredan smisao za zaokruživanje cjeline, bilo na razini teksta ili zbirke, izvanredan smisao za detalj.
I tu sad iznenađenja više nema. „Priče o jazzu i drugi zapisi“ jedna je od najbitnijih hrvatskih knjiga objavljenih posljednjih godina. Novi međaš hr-književnosti. Saša Drach najzanimljivije je novo ime domaćeg autorskog rostera… I još nešto. „Priče o jazzu i druge zapise“ čitao sam u kuhinji iznad štale konjičkog kluba Breza, slušajući velike sisavce kako ispuhuju zrak iz pluća i topću kopitima. Uzeo sam u ruke mobitel da Saši pošaljem poruku o njegovoj knjizi i glasanju konja. Ali nisam znao kako bi to stavio u sms…
Niti sad još ne znam kako bi doživljaj čitanja Sašine knjige stavio u riječi.
( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na portalu Moderna vremena zajednički je financiran od strane Modernih vremena i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )
Priče o jazzu i drugi zapisi
- Sandorf 01/2017.
- 182 str., meki uvez s klapnama
- ISBN 9789537715908
Nemoguće je čitati 'Priče o jazzu i druge zapise' Saše Dracha, a ne poželjeti što prije poslušati albume o kojima piše — a piše u opuštenoj maniri znalca i insajdera, čas ekstatično, ali staloženo, čas euforično, ali skulirano — uz obilje anegdota iz vlastitog života i života jazzista s kojima se susretao.