"Petlja", peti roman Franje Janeša, započinje jednom nesrećom koja to možda i nije, jednom akcijom koja je možda reakcija. Sa svakim poglavljem fabula se, pomaknuta iz perspektive drugog pripovjedača, „štafetno“ razvija pa kroz niz individualnih uvida dobivamo bogatu i složenu priču koja se bavi krivnjom. Krivnja se proteže do, ili bolje od, prošlosti, i nije jednostavna, jer zbog jučerašnjih odluka drugih danas pate oni koji nisu odlučivali, ali su, često i nehotice ili neosviješteno, sudjelovali u nekom tipu zločina ili nasilja. Pripovjedači su različiti i individualizirani generacijski, profesionalno, etički i etnički, povezani a da to i ne znaju. Na putu do iskupljenja stoji petlja, odnosno barem pet lj: ljaga, ljutnja, ljubomora, ljubav i ljudskost.

Napet, stilistički bogat i, smije se reći, društveno odgovoran roman zapetljane fabule koja se, paradoksalno, dosta lako prati, ali nakon koje je jasno da je za „otpetljavanje“ svih odnosa i šteta potrebno čudo.

Franjo Janeš (Zagreb, 1982.) čudan je tip širokoga spektra interesa. Kad ne maltretira studente germanistike, pjeva i svira gitaru, što na engleskome (Astridian), što na hrvatskome (End or Fin, koji je dvjema pjesmama zastupljen u ovome romanu). Povremeno piše prozu, a objavio je eksperimentalni crnohumorni roman "Noć mrtvih živaca" (2009.), intelektualni blockbuster "Formula za kaos" (2011.), antipovijesnu satiru "Čerupanje feniksa" (2013.) i pseudokrimić "Tunel na kraju svjetla" (2016.). 

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.