Otočka Monica Belucci s lutkom u naručju. Ili bolje reći malomišćanska Marija Magdalena, žrtva patrijarhata, predmet sveopćeg prezira, ali i neutažive žudnje. S njom se ovaj roman otvara, ona ga i zatvara. Podignemo li pogled s njene ljetne haljine usred zime, ugledat ćemo Velikog i Malog medvjeda kao metaforu majčinske ljubavi i neprolazne tuge za izgubljenim djetetom. Pogledamo li pak kraj sebe, eto rogača koji se magično razrastao kroz krov u ratu napuštene vikendice, a nešto dalje svjetionik na kraju svijeta kao simbol brutalne privatizacije.

Zavodljiv mediteranski kadar čine i bodulske ćakule i intrige malog mista; obiteljske tajne, a onda odjednom anonimna pisma sa slovima izrezanim iz novina kao u starinskim krimićima. I palme… posvuda palme, koje se izvijaju pod udarima juga, kao melankolični lajtmotiv otočke zime.

Intimne štorije ljudi sa škoja i njihovih zvanih i nezvanih gostiju, stvarne i fikcionalne, izlažu se sukcesivno i polifono. Ispreplićući se s društveno-političkim aktualijama, bistre um, donose osvježenje, ne baš i olakšanje, mnogo je u otočkoj izolaciji nelagoda i bolnih sudaranja. Atmosfera je filmična, otprilike onako kako kontinentalci zamišljaju more izvan sezone, no malo je tu idile, iza stisnutih škura nevolja, zatrovanost, rezignacija, gubici. Zanimljivo, otočanima u romanu, koji sami sa sobom ne mogu na kraj, glavni je izvor tjeskobe potencijalni dolazak stranaca iz grada, iz Ostrelije ili pak migranata tko zna otkud. Posljednjih, tješe se, zasad na otoku nema, ali zato ih film, koji se na tu temu kod njih snima, suočava s mogućnošću da se to lako promijeni.

Zavodljiva inzularnost jednom je utočište, drugome lječilište, trećemu klopka; to mjesto dobro za umiranje možda je ipak pogodno za življenje, i to sretno. Vrijedi provjeriti.

Lada Vukić rođena je u Zadru 1962. godine. Radi u Financijskoj agenciji Zadar na poslovima računovodstva. Završila je Gimnaziju „Juraj Baraković“ i srednju Glazbenu školu „Blagoje Bersa“. Za svoje kratke priče osvojila je više nagrada, između ostalih Ulaznica 2011., Pričigin 2012., PitchWise 2012. Ušla je i u uži izbor Večernjakove književne nagrade 2013. Priče su joj objavljene u više časopisa i na portalima Kritična masa, Književnost uživo te u zbornicima Gradske knjižnice Samobor, Sušičke kronike i Pod krovom stare knjižnice. Povremeno piše i bajke za djecu, od kojih joj je jedna dramatizirana i čitana na Hrvatskom radiju u emisiji „Priče za laku noć“. Godine 2016. primila je nagradu V.B.Z.-a za roman „Specijalna potreba“ koji je 2021. preveden na engleski.

***

Lada Vukić was born in Zadar and graduated from the Juraj Baraković High School and the Blagoje Bersa High School of Music. For her short stories have been published in several magazines and online portals, and have garnered a number of awards. In 2013, she was shortlisted for the national Večernjak Literary Award in Croatia. Special Needs is her first novel and won the V.B.Z award for the best-unpublished novel of 2016.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.