Čitatelj može lako smaknuti pisca. Zatvori njegovu knjigu i odloži je da je više nikad ne otvori. Osim ako je pisac lukav poput perzijske djevice Šeherezade koja je život svoj pričom čuvala, pripovijedajući svojem suprugu, vladaru, ljubavniku priče koja su ga uvijek ostavljale neutažene znatiželje zbog koje je nju, jedinu od mnogih poštedio i ostavljao na životu kako bi mogao sljedeće noći čuti kraj priče, kraj koji je njegova supruga, koja je trebala to biti samo jednu noć i onda umrijeti, uvijek preobličila tako da se premetnuo u početak nove, i tako cijelih tisuću i jednu noć.

Pričom je Šeherezada zavela Šahrijara. A pričom nas zavodi i Evald Flisar u ovom pseudoautobiografskom romanu "Moje kraljevstvo umire" u kojem, uvodeći upravo Šeherezadu kao lik, prikriva da je upravo on naša Šeherezada, koja plete priču uokvirenu drugim pričama, navodeći nas da čitamo dalje, da knjigu uvijek iznova uzimamo u ruku, da tražimo kraj, smirenje, razrješenje. No to se razrješenje u knjizi ne naslućuje, a kad konačno dođe ostavlja čitatelja u čudu, ne u čudu zbog konkretnog sadržaja tog razrješenja, već zbog pitanja koje nam lebdi nad glavom kad knjigu dočitamo: je li Flisar uistinu uspio u onome što nastoje postići svi pisci?

Ono što je Šeherezada u njegovu romanu tražila od Šahrijara. Ispričati priču koja je izvorna, koja nije ponavljanje već tisuću puta prepričanih motiva? Koja će biti konačno ona tisuću i druga priča, ona koju nastoje ispripovijedati svi pripovjedači nakon Šeherezade. Možda takvu priču i nije moguće ispričati, ali ovim romanom Flisar, jedan od najprevođenijih slovenskih pisaca, se vraški približava tom idealu.

Evald Flisar rođen je u Sloveniji 1945. godine i zauzima važno mjesto u suvremenoj slovenskoj književnosti. Piše romane, drame, oglede, pripovijetke, ali život mu nije vezan samo uz pisanje. Kao svjetski putnik obišao je 98 zemalja, živio u inozemstvu 20 godina i bavio se različitim poslovima. Pisao je i radio drame za BBC. Od 1995. do 2002. bio je predsjednik Slovenskog društva pisaca, a od 1998. urednik je najstarijeg slovenskog književnog časopisa Sodobnost.

Napisao je 16 romana, dvije zbirke pripovijedaka, tri putopisa, dvije knjige za djecu i 15 drama. Njegova djela prevedena su na 42 jezika, a njegove drame redovito se izvode na pozornicama širom svijeta. Sudjelovao je na više od 50 književnih priredaba na svim kontinentima. Njegovi romani osigurali su mu mnogobrojna međunarodna priznanja i nagrade.

Dobitnik je nagrade Zaklade Prešern, najviše državne nagrade za prozu i dramu i cijenjene Župančičeve nagrade za životno djelo. Na hrvatski su dosad prevedena samo tri njegova romana.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.