Godina smrdljivog Martina
- Nakladnik: Meandarmedia
- 12/2023.
- 113 str., meki uvez
- ISBN 9789533343402
- Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Tekstove u knjizi „Godina smrdljivog Martina“ bilo bi ponajbolje opisati kao minifikcije (mikrofikcije) motivirane različitim zgodama, prostorima, likovima, emocionalnim stanjima… Tekstovi su realistični, ali ne može se reći da pred sobom imamo stvarnosnu prozu. Realizam je korišten kao podloga i zrcali se u situacijama, ili opisima koji ne prekoračuju granicu onoga što je stvarno, koje se evocira opisima običnih ljudi, detaljno opisanih prostora, mjestimice imenovanih prepoznatljivim toponimima.
Svakidašnjica je arhiv iz kojega autor izvlači svoje slike i dogodovštine. Međutim, te sekvencije nisu pisane iz neutralne perspektive, ne svode se na faktografski iskaz, nego uspijevaju defamilijarizirati ono što smo automatizmom navade zaboravili doživljavati. Otuda tonalitet ovih fikcija, tonalitet u kojem su i prepoznavanja i čuđenja, tonalitet koji isprepliće emocije i misao. U najboljoj maniri minimalizma od jednake je važnosti ono što je iskazano i ono što je neizrečeno. (Stipe Grgas)
***
Obraćanje čitatelju, njegovo drugopolno „ja“, neprekidni pripovjedački interes za svakodnevno, prolazno, obično, temelji se na uvjerenju da je sva tajna pisanja (i čitanja) u jeziku. Jeziku koji se obavija oko fenomena ili izlazi iz njega, stupa u druge kontekste i situacije, dodatno usložnjava tekst kratke priče, mikrofikcije, i čini ga labirintom tajnih prolaza, ulaza i izlaza. „Godina smrdljivog Martina“ daje Mićanovićevoj spisateljskoj praksi dodatnu mjeru ironičnoga (samoironičnog) govorenja o sebi, o drugima, o nesnalaženjima, nesporazumima i zaprekama.
Čemu pisati u vrijeme korone? Parafraza je koja se odnosi na daleko ozbiljnije i teže vrijeme, teže naspram frivolnosti, banalnosti, zaborava sadašnjosti – i što sve još ne obilježava našu suvremenost? Gluhost i fragmentarnost, doslovnost i uzaludnost, može li se još što dodati, prepisati, upisati u to beznađe političke korektnosti, transparentnosti i laži. (Branko Čegec)
Miroslav Mićanović (Brčko, 15. kolovoza 1960) živio je u Gunji. Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljuje pjesme, priče i eseje. Tekstovi su mu uvrštavani u različite antologije, izbore, preglede i prevođeni na slovenski, makedonski, slovački, ukrajinski, litavski, mađarski, poljski, francuski, španjolski, njemački i engleski jezik. Sastavio s H. Pejakovićem izbor iz suvremenoga hrvatskog pjesništva "Les jeunes Croate" (Migrations, Pariz, 1989), s B. Čegecom pregled hrvatskoga pjesništva osamdesetih i devedesetih "Strast razlike, tamni zvuk praznine" (Quorum, Zagreb, 1995), uredio s R. Simićem izbor "Mlada hrvatska poezija" (Apokalipsa, Ljubljana, 2000), "Čovjek koji je obitelji nosio kruh"; sudionik projekta "Posao dvanaestorice, romani u nestajanju" (Quorum, Zagreb, 1998). Objavio pjesmu "Job" kao zaseban grafički list u dvojezičnom izdanju, u prijevodu D. Karamana na njemački i s grafikom M. Vejzovića. Od 2001. do 2003. godine objavljivao u kulturnom prilogu Jutarnjeg lista kolumnu "Jednosmjerna ulica", kritike o suvremenoj hrvatskoj pjesničkoj produkciji pisao u Vjesniku od 2005. do 2006. godine u kolumni "Utjeha kaosa". Surađuje i objavljuje poeziju, prozu i kritike na I. i III. programu Hrvatskoga radija (Kutija slova, Poezija naglas, Riječi).
Dobitnik nagrada Duhovno hrašće (1998) za knjigu pjesama "Zib" i Fran Galović (2004) za knjigu priča "Trajekt", nagrade Večernjeg lista na natječaju za kratku priču 2003. i 2007. godine. Autor antologije suvremenoga hrvatskog pjesništva "Utjeha kaosa" (Zagrebačka slavistička škola, Zagreb, 2006), koja je prevedena i objavljena na engleskom (Relations, Zagreb, 2007) i mađarskom jeziku (Jelenkor Kiadó, Pečuh, 2009). Dugogodišnji je urednik časopisa "Quorum" i biblioteka u izdavačkom poduzeću Naklada MD (1991–2005), a sada radi u Agenciji za odgoj i obrazovanje. Sudionik hrvatskih i europskih festivala poezije i kratke priče. Voditelj radionica Put u središte kratke priče, Hodanje uz prugu (poezija) za različite institucije, centre i polaznike. Živi u Zagrebu.
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.