Ketig je napisao autobiografski izvještaj o jednoj nacionalnoj i kulturnoj grupaciji koja je u 20. stoljeću teško stradala i završila raspršeno na našem prostoru, po svijetu, odnosno, samo u obliku mikroskopskih majina čija je supstancija nestala u doba Drugog svjetskog rata. To je njemačka nacionalna manjina u panonskom prostoru.

Autor na primjeru svoje obitelji rekonstruira lomove i tragediju na mikroskopskom uzorku iz kojeg se vidi da je ovaj kulturni sloj srednjoeuropske populacije i kulture, makar to naizgled iz pojednostavljene povijesti izgleda drugačije, definitivno uništen baš od onih koji su ih trebali osloboditi i «počastiti privilegiranom» grupom u nekom budućem Trećem reichu. U središtu je Ketigova obitelj iz Bele Crkve, a za njegovu obitelj Weiskirchena ova iznimno vrijedna i rijetka memoarska knjiga upotpunjuje biblioteku sjećanja koja intenzivno, nakon posljednjeg rata i etničkog čišćenja nastaje takoreći spontano.

Knjiga je važna za Hrvatsku jer je sudbina panonskih Nijemaca kod nas dokumentirala tek sa dvije, tri knjige. Tomislav Ketig je odličan stilist i ispisuje tekst na hrvatskom makar, da stvari nisu bile takve kakve su bile on bi ovu knjigu napisao na njemačkom i vjerojatno na njemačkom i izdao na prostoru odkud je sam i otkud je njegova obitelj.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.