Tvrđa 1-2/2007
- Nakladnik: Hrvatsko društvo pisaca
- Urednik: Žarko Paić
- 10/2007.
- 464 str., meki uvez s klapnama
- ISBN 13329146
- Cijena: 7.96 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Novi dvobroj «Tvrđe» (1-2/2007.), časopisa za teoriju, kulturu i vizualne umjetnosti, nastoji otvoriti nekoliko tematskih sklopova koji problematiziraju goruća pitanja naše suvremenosti. Nakon što je cjelokupni prošlogodišnji dvobroj (1-2/2006.) bio u znaku radikalno-kritičkoga promišljanja odnosa tijela i identiteta, činilo nam se primjerenim krenuti u nekoliko naizgled krajnje različitih smjerova. Ako je točna Sloterdijkova postavka kako ono što nazivamo suvremenost ima samo dva temeljna problema - biogenetiku i teror - tada smo unaprijed zatvorili bilo kakvo moguće otvaranje novih pitanja. Ovdje nije potrebno polemički ulaziti u sukob s reduktivmm postavkama. Sloterdijk je kao i Baudrillard nesumnjivo dijagnostičar nelagode ovog našeg doba.
Ispražnjeno od velikih tema, prepušteno recikliranju već viđenih ideja i već proživljenih paradigmi svijeta kao koncepta i svijeta kao slučaja, ono je izloženo na milost i nemilost »originalnosti«. Uredništvo Tvrđe ne preuzima slijepo nešto unaprijed »novo« kao mantru i dogmu pseudonoviteta u teoriji društvenih i humanističkih znanosti. Ovaj je dvobroj stoga svojevrsno kretanje u mjestu, pokušaj da se misle ključni pojmovi našeg doba iz perspektive svijesti o zamoru i dosadi u neprestanoj trci za novim (utopijama, društvenim inovacijama, subverzivnim akcijama radikalnog individualizma). U tom intermezzu društveno-kulturalnih obrata svih vrsta (iconic, social, cultural, pictorial, visual turn) suočavamo se s nekoliko bitnih pitanja.
Kako još imenovati ono društvo koje u potpunosti vlada našim subjektivnim prividom slobode kao spektakularna civilizacija slike, robe i instrumentalnog karaktera užitka? Jedan od najzanimljivijih teoretičara postmodernoga kulturalnog obrata, francuski sociolog i esejist Gilles Lipovetsky, skovao je sintagmu – «društvo razočaranja». Predstavljamo ga izborom njegovih novijih tekstova i kritičkom studijom o njegovu djelu u kontekstu postmoderne teorije mode s Baudrillardom kao glavnim predstavnikom te radikalno-nihilističke struje suvremenoga mišljenja.
Može li se filozofijsko mišljenje istinski suočiti s pitanjem o »kraju« svijeta i apokaliptičkim vizijama? Kako interpretirati ideju kraja svijeta i istodobno misliti nešto danas krajnje paradoksalno - kozmopolitsku nacionalnost? Filozof dekonstrukcije Jacques Derrida otvara jezično-hermeneutički krug pitanja i nedovršenih odgovora na neizvršeno prebolijevanje odnosa nacije, nacionalnosti, kozmopolitizma iz biti filozofije uopće.
U tematskome bloku naslovljenom «Novi mediji i digitalno doba» vodeći teoretičari medijske umjetnosti Lev Manovich i W. J. T. Mitchell iz svojih različitih teorijskih polazišta propituju nove pojmove i kategorije medijalnosti i digitalnosti. Možemo li uopće razumjeti novomedijsku umjetničku praksu i cyber-teoriju bez odnosa s povijesnom avangardom, osobito konstruktivizmom? Je li kratka povijest medijske teorije od McLuhana do svih »novih« mediologijskih istraživanja na pragu svojeg dovršetka?
Planetarna popularnost slovenskoga lakanovca i marksista Slavoja Žižeka u posljednje je vrijeme i u Hrvatskoj razlogom ozbiljnijeg bavljenja njegovih djelom. Od prvih brojeva «Tvrđe» Žižek je prisutan kao teoretičar koji zaslužuje respekt i pomnu kritičku interpretaciju. Stoga je tematski sklop o Žižeku i kinematografiji svojevrsni uvod u analizu odnosa suvremene filozofije, psihoanalize i medijske teorije spram fenomena filma. Srećko Horvat razgovarao je s britanskim »žižekolozima« o disparatnim temama i motivima njegova teorijskog djelovanja s obzirom na interpretacijske bravure u razumijevanju filmova kao nesvjesno-strukturalnoga temelja malih i velikih priča postpovijesnoga doba.
Na taj tematski sklop nadovezuje se i onaj o mogućnostima i granicama neoljevičarske ontologije. Čemu u posljednje vrijeme interes postmarksističkih autora za ontologijom? Badiou, Žižek, Agamben, Laclau i mnogi drugi uvode u svoje analize pojmove poput »političke ontologije« i »metapolitike«: koji su razlozi za to i koje su konceptualne slabosti velikog povratka Descartesu, Kantu, Hegelu, Marxu, Lenjinu? Tekstovi Carstena Strathausena, Tončija Velentića i Marijana Krivaka posvećeni su odnosu neoljevičarske kritičke prakse i ontologije.
Načini s kojima se pojedinac i kolektivi suočavaju s krivnjom danas nipošto nisu jednoznačni. Katarza nakon strahotnih povijesnih događaja holokausta, etničkih ratova i genocida tijekom XX. stoljeća zahtijeva brižno preispitivanje psihoanalitičkih mehanizama prijenosa krivnje i njezina prebolijevanja. Ljiljana Filipović uredila je tematski sklop naslovljen makbetovski «Gubi se, prokleta mrljo!» Od ključnog Freudova teksta o tom problemu do suvremenih interpretacija krivnje pokazuje se kako figura Shakespearova Macbetha ostaje tamnim prostorom odnosa moći i zločina, koji neprestano iziskuje stvaranje mogućnosti odstranjenja povijesnoga pada u barbarstvo.
Književni tekstovi u ovom dvobroju «Tvrđe» objedinjuju prozne radove Filipa Davida, Mirka Kovača, Delimira Rešickog, dramu Milka Valenta o fenomenu kanibalizma i incestuozne ljubavi u doba »simboličke razmjene i smrti« (Baudrillard) civilizacije i erosa, te povijesno-književni esej njemačkog suvremenog pjesnika i esejista Hansa Thilla o jednom odavno zaboravljenom francuskom dekadentu Francisu Carcou.
Žarko Paić
Ispražnjeno od velikih tema, prepušteno recikliranju već viđenih ideja i već proživljenih paradigmi svijeta kao koncepta i svijeta kao slučaja, ono je izloženo na milost i nemilost »originalnosti«. Uredništvo Tvrđe ne preuzima slijepo nešto unaprijed »novo« kao mantru i dogmu pseudonoviteta u teoriji društvenih i humanističkih znanosti. Ovaj je dvobroj stoga svojevrsno kretanje u mjestu, pokušaj da se misle ključni pojmovi našeg doba iz perspektive svijesti o zamoru i dosadi u neprestanoj trci za novim (utopijama, društvenim inovacijama, subverzivnim akcijama radikalnog individualizma). U tom intermezzu društveno-kulturalnih obrata svih vrsta (iconic, social, cultural, pictorial, visual turn) suočavamo se s nekoliko bitnih pitanja.
Kako još imenovati ono društvo koje u potpunosti vlada našim subjektivnim prividom slobode kao spektakularna civilizacija slike, robe i instrumentalnog karaktera užitka? Jedan od najzanimljivijih teoretičara postmodernoga kulturalnog obrata, francuski sociolog i esejist Gilles Lipovetsky, skovao je sintagmu – «društvo razočaranja». Predstavljamo ga izborom njegovih novijih tekstova i kritičkom studijom o njegovu djelu u kontekstu postmoderne teorije mode s Baudrillardom kao glavnim predstavnikom te radikalno-nihilističke struje suvremenoga mišljenja.
Može li se filozofijsko mišljenje istinski suočiti s pitanjem o »kraju« svijeta i apokaliptičkim vizijama? Kako interpretirati ideju kraja svijeta i istodobno misliti nešto danas krajnje paradoksalno - kozmopolitsku nacionalnost? Filozof dekonstrukcije Jacques Derrida otvara jezično-hermeneutički krug pitanja i nedovršenih odgovora na neizvršeno prebolijevanje odnosa nacije, nacionalnosti, kozmopolitizma iz biti filozofije uopće.
U tematskome bloku naslovljenom «Novi mediji i digitalno doba» vodeći teoretičari medijske umjetnosti Lev Manovich i W. J. T. Mitchell iz svojih različitih teorijskih polazišta propituju nove pojmove i kategorije medijalnosti i digitalnosti. Možemo li uopće razumjeti novomedijsku umjetničku praksu i cyber-teoriju bez odnosa s povijesnom avangardom, osobito konstruktivizmom? Je li kratka povijest medijske teorije od McLuhana do svih »novih« mediologijskih istraživanja na pragu svojeg dovršetka?
Planetarna popularnost slovenskoga lakanovca i marksista Slavoja Žižeka u posljednje je vrijeme i u Hrvatskoj razlogom ozbiljnijeg bavljenja njegovih djelom. Od prvih brojeva «Tvrđe» Žižek je prisutan kao teoretičar koji zaslužuje respekt i pomnu kritičku interpretaciju. Stoga je tematski sklop o Žižeku i kinematografiji svojevrsni uvod u analizu odnosa suvremene filozofije, psihoanalize i medijske teorije spram fenomena filma. Srećko Horvat razgovarao je s britanskim »žižekolozima« o disparatnim temama i motivima njegova teorijskog djelovanja s obzirom na interpretacijske bravure u razumijevanju filmova kao nesvjesno-strukturalnoga temelja malih i velikih priča postpovijesnoga doba.
Na taj tematski sklop nadovezuje se i onaj o mogućnostima i granicama neoljevičarske ontologije. Čemu u posljednje vrijeme interes postmarksističkih autora za ontologijom? Badiou, Žižek, Agamben, Laclau i mnogi drugi uvode u svoje analize pojmove poput »političke ontologije« i »metapolitike«: koji su razlozi za to i koje su konceptualne slabosti velikog povratka Descartesu, Kantu, Hegelu, Marxu, Lenjinu? Tekstovi Carstena Strathausena, Tončija Velentića i Marijana Krivaka posvećeni su odnosu neoljevičarske kritičke prakse i ontologije.
Načini s kojima se pojedinac i kolektivi suočavaju s krivnjom danas nipošto nisu jednoznačni. Katarza nakon strahotnih povijesnih događaja holokausta, etničkih ratova i genocida tijekom XX. stoljeća zahtijeva brižno preispitivanje psihoanalitičkih mehanizama prijenosa krivnje i njezina prebolijevanja. Ljiljana Filipović uredila je tematski sklop naslovljen makbetovski «Gubi se, prokleta mrljo!» Od ključnog Freudova teksta o tom problemu do suvremenih interpretacija krivnje pokazuje se kako figura Shakespearova Macbetha ostaje tamnim prostorom odnosa moći i zločina, koji neprestano iziskuje stvaranje mogućnosti odstranjenja povijesnoga pada u barbarstvo.
Književni tekstovi u ovom dvobroju «Tvrđe» objedinjuju prozne radove Filipa Davida, Mirka Kovača, Delimira Rešickog, dramu Milka Valenta o fenomenu kanibalizma i incestuozne ljubavi u doba »simboličke razmjene i smrti« (Baudrillard) civilizacije i erosa, te povijesno-književni esej njemačkog suvremenog pjesnika i esejista Hansa Thilla o jednom odavno zaboravljenom francuskom dekadentu Francisu Carcou.
Žarko Paić
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
