Na dvjesto strana novog broja časopisa "Fantom slobode" redom se nalaze vrsni autori i umjetnici.

Prvi od njih, Tomislav Čadež, novinar, kazališni kritičar, svoju je književnu karijeru započeo je kao pjesnik, a tako ju želi i završiti. U ovom broju časopis donosi njegove nove pjesme, pjesme o hrvatskim gradovima i gradićima iz perspektive (anti)turističkog vodiča, kritičara naše svakodnevice. Cilj Tomislava Čadeža jest biti sve samo ne “dosadan i pretenciozan”, pa navodi kako je za dobru književnost, ili barem onu vrstu kojom se on bavi, potrebno bez zadrške živjeti život, a ne pozirati i imitirati.

Sljedeći tekst pod nazivom "Kuća u Istri" priča je Ivana Paulette, istarskog književnika (ali i političara, osnivača Istarske demokratske stranke), koja nas vodi u neka druga vremena. Detaljnim opisom istarskog sela, njegovih običaja i navika, približava nam život kakav je nekad bio, težeći očuvanju tradicije i u vremenima koja dolaze.

Gábor Demszky, mađarski političar, pravnik i sociolog, 1990. godine postaje gradonačelnik Budimpešte i na taj položaj je izabran i u sljedeća četiri mandata. Godine 2008. nakladnička kuća Noran-Kiadó objavljuje njegovu knjigu "Istočni raj", iz koje odlomak objavljujemo u ovom broju Fantoma slobode.

Gábor Demszky se, kako navodi Xenia Detoni koja je izabrala, prevela s mađarskog i bilješkom popratila ovaj tekst: “ne ustručava se objaviti obiteljsku kroniku u kojoj se već na prvim stranicama razotkriva ona, u njegovoj domovini ne pretjerano omiljena, činjenica da mu se obitelj tek sredinom 20. stoljeća skrasila u Mađarskoj.

Također, Demszky - iako perjanica liberalne stranke od njezina osnutka - u većini građe bez kompleksa prikazuje političku, crveno obojanu, stvarnost svojih roditelja i djedova. Unatoč javnim negodovanjima, pa čak i otvorenim prijetnjama vrlo glasnih desničarskih medija, on svoju knjigu predstavlja u, tako reći, svim službenim ili privatnim programima posjeta i, dakako, riskira da izvješća više govore o okolnostima i neslaganju s njegovom političkom opcijom, nego o samom djelu...”.

Philippe Videlier, povjesničar u CNRS-u i pisac, specijalizirao se za socijalne pokrete i popularnu kulturu. Istražujući u New Yorku, Harvardu i Londonu, kao i Ženevi, Madridu, Lisabonu i Rimu, slijedio je trag odmetnika koji su izbjegli žestoke represije nakon Pariške komune, napuštajući zemlju s nadom u pravedniji svijet. Iz knjige Bakunjinov vrt donosimo dvije priče: "Bakunjinov vrt" i "Prorokova brada", koje je s francuskoga preveo Yves-Alexandre Tripković.

Ödön von Horváth, austrijski književnik, dramatičar i pripovjedač s izrazitom socijalno-kritičkom tendencijom, osobito o fenomenu diktatorskog režima za sebe je rekao: “Rođen sam u Rijeci, odrastao u Beogradu, Budimpešti, Bratislavi, Beču i Münchenu. Imam mađarsku putovnicu, ali zavičaj mi je nepoznat. Ja sam tipična staroaustrijsko-mađarska mješavina mađarskog, hrvatskog, njemačkog, češkog… Ime mi je mađarsko, materinski jezik njemački. Daleko najbolje govorim njemački, pišem još samo na njemačkom, dakle pripadam njemačkom kulturnom krugu, njemačkom narodu. No, nacionalistički krivotvoren pojam domovine svakako mi je stran… Dakle, kako sam već rekao, nemam zavičaja i ne patim zbog toga, nego se radujem vlastitoj nezavičajnosti jer me oslobađa nepotrebne sentimentalnosti.”

Pučki komad "Talijanska noć" (1931.), u prijevodu Nenada Popovića, je farsa koja prikazuje sukob između lijeve i desne struje društvenih klubova u bavarskom selu.

I na kraju, obimni likovni prilog Igora Grubića, umjetnika koji je izlagao na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu, a recentni projekt “366 rituala oslobađanja”, koji je okosnica ovog priloga časopisu, je niz mikropolitičkih akcija i intervencija koje je izvodio gotovo svakodnevno tijekom 2008. i2009. godine. Sam autor kaže: “Premda fotografije pojedinih akcija ne djeluju uznemirujuće, često su izazivale potpuno suprotne, burne, reakcije u javnosti: od uzvika pohvala i podrške do gađanja jajima i fizičkih prijetnji.

Reagirali su svećenici, policija, pozivani su redari; fotografi koji su trebali asistirati odustajali su od projekta. Reakcije građana su me podsjetile na film Goli u sedlu iz šezdesetih godina. Slične situacije su se događale i kod nas sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetog stoljeća kada su hipiji i pankeri bili premlaćivani. Svaki put mi se javljalo jednostavno pitanje zašto ljudi tako žestoko reagiraju na one koji su drugačiji ili imaju različito mišljenje...”.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.