Robert O. Paxton
Anatomija fašizma
- Nakladnik: TIM press
- Prijevod: Predrag Bejaković
- 11/2012.
- 338 str., tvrdi uvez
- ISBN 9789537177652
- Cijena: 29.20 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Autoritativna povijest fašizma u svim njegovim pojavnim oblicima te odgovara na pitanja kako je i zašto fašizam uspio u nekim zemljama, a u drugima nije. Robert O. Paxton započinje s konkretnim povijesnim iskustvom i pojašnjava slijed događaja kojima su fašisti i konzervativci uspjeli utemeljiti režime u Italiji i Njemačkoj, te zašto nisu uspjeli prigrabiti vlast u drugim zemljama. Autor razmatra i može li se fašizam ponovo pojaviti ili je bio moguć samo u specifičnim europskim uvjetima na početku 20. stoljeća.
Ova dojmljiva knjiga, temeljena na autorovom cjeloživotnom istraživanju, imat će trajan utjecaj na naše poimanje povijesti dvadesetog stoljeća i posljedica koje je fašizam ostavio.
**
U ovoj se knjizi polazi od stava da je ono što fašisti govore barem podjednako važno kao ono što čine. Naravno, ne može se zanemariti ono što kažu jer to pomaže objasniti njihovu privlačnost. Čak i u svom najradikalnijem obliku fašistička antikapitalistička retorika bila je jako selektivna. Dok osuđuju spekulativne međunarodne financije (kao i sve ostale oblike internacionalizma, kozmopolitizma ili globalizacije - kapitalističke i socijalističke), fašisti poštuju vlasništvo nacionalnih proizvođača koji trebaju tvoriti društvene temelje osnažene nacije. Buržoaziju su osuđivali jer je bila odviše mlitava i individualistička, smatrajući da ne bi mogla osnažiti narod, a ne zbog toga što je radniku oduzimala novonastalu vrijednost koju su oni stvorili. Kapitalizam nisu kritizirali zbog njegova iskorištavanja, nego zbog njegova materijalizma, njegove ravnodušnosti prema naciji, njegove nesposobnosti uzbuđivanja duša.
Nadalje fašisti su odbacili ideju da su ekonomske snage najvažniji pokretači povijesti. Fašisti su tvrdili da disfunkcionalan kapitalizam međuratnog razdoblja nije trebalo temeljito preoblikovati, već su se njegove bolesti jednostavno mogle izliječiti upotrebom dovoljne količine političke volje radi ostvarenja pune zaposlenosti i produktivnosti. Nakon što su osvojili vlast, fašistički režimi oduzimali su imovinu samo političkim protivnicima, strancima ili Židovima. Društvena hijerarhija nije se nimalo izmijenila, već je samo nekoliko avanturista naglo napredovalo do visokih položaja. Tržišne snage uglavnom su zamijenili upravljanjem gospodarstvom na državnoj razini, ali većina je poslovnih ljudi to prvobitno odobrila u nepovoljnim uvjetima Velike gospodarske krize.
Ako je fašizam bio "revolucionaran", bio je to u posebnom smislu, daleko od pojma kojim se od 1789. do 1917. obično određivalo revolucionarno, kao potpuna promjena društvenog poretka i preraspodjela socijalnih, političkih i ekonomskih moći. Jednom kada je zavladao, fašizam je donio određene duboke promjene koje se daju nazvati „revolucionarnima" ako riječi želi dati drugačije značenje.
U vrijeme svog najvećeg razvoja fašizam je pomaknuo granice privatnog i javnog, odlučno umanjivši ono što je kao privatno nekada bilo nedodirljivo. Preobrazio je pojam građanstva - uživanje ustavnih prava i dužnosti - u sudjelovanje u masovnim svečanostima potvrđivanja i skladnosti. Preoblikovao je odnos pojedinca i zajednice, stoga pojedinac nema prava izvan zajedničkog interesa. To je proširilo ovlasti izvršne vlasti - stranke i države - u nadmetanjima za potpun nadzor.
Konačno, fašizam je oslobodio agresivne emocije koje je Europa dotad poznavala samo tijekom rata ili društvene revolucije.
( iz Uvoda )
Ova dojmljiva knjiga, temeljena na autorovom cjeloživotnom istraživanju, imat će trajan utjecaj na naše poimanje povijesti dvadesetog stoljeća i posljedica koje je fašizam ostavio.
**
U ovoj se knjizi polazi od stava da je ono što fašisti govore barem podjednako važno kao ono što čine. Naravno, ne može se zanemariti ono što kažu jer to pomaže objasniti njihovu privlačnost. Čak i u svom najradikalnijem obliku fašistička antikapitalistička retorika bila je jako selektivna. Dok osuđuju spekulativne međunarodne financije (kao i sve ostale oblike internacionalizma, kozmopolitizma ili globalizacije - kapitalističke i socijalističke), fašisti poštuju vlasništvo nacionalnih proizvođača koji trebaju tvoriti društvene temelje osnažene nacije. Buržoaziju su osuđivali jer je bila odviše mlitava i individualistička, smatrajući da ne bi mogla osnažiti narod, a ne zbog toga što je radniku oduzimala novonastalu vrijednost koju su oni stvorili. Kapitalizam nisu kritizirali zbog njegova iskorištavanja, nego zbog njegova materijalizma, njegove ravnodušnosti prema naciji, njegove nesposobnosti uzbuđivanja duša.
Nadalje fašisti su odbacili ideju da su ekonomske snage najvažniji pokretači povijesti. Fašisti su tvrdili da disfunkcionalan kapitalizam međuratnog razdoblja nije trebalo temeljito preoblikovati, već su se njegove bolesti jednostavno mogle izliječiti upotrebom dovoljne količine političke volje radi ostvarenja pune zaposlenosti i produktivnosti. Nakon što su osvojili vlast, fašistički režimi oduzimali su imovinu samo političkim protivnicima, strancima ili Židovima. Društvena hijerarhija nije se nimalo izmijenila, već je samo nekoliko avanturista naglo napredovalo do visokih položaja. Tržišne snage uglavnom su zamijenili upravljanjem gospodarstvom na državnoj razini, ali većina je poslovnih ljudi to prvobitno odobrila u nepovoljnim uvjetima Velike gospodarske krize.
Ako je fašizam bio "revolucionaran", bio je to u posebnom smislu, daleko od pojma kojim se od 1789. do 1917. obično određivalo revolucionarno, kao potpuna promjena društvenog poretka i preraspodjela socijalnih, političkih i ekonomskih moći. Jednom kada je zavladao, fašizam je donio određene duboke promjene koje se daju nazvati „revolucionarnima" ako riječi želi dati drugačije značenje.
U vrijeme svog najvećeg razvoja fašizam je pomaknuo granice privatnog i javnog, odlučno umanjivši ono što je kao privatno nekada bilo nedodirljivo. Preobrazio je pojam građanstva - uživanje ustavnih prava i dužnosti - u sudjelovanje u masovnim svečanostima potvrđivanja i skladnosti. Preoblikovao je odnos pojedinca i zajednice, stoga pojedinac nema prava izvan zajedničkog interesa. To je proširilo ovlasti izvršne vlasti - stranke i države - u nadmetanjima za potpun nadzor.
Konačno, fašizam je oslobodio agresivne emocije koje je Europa dotad poznavala samo tijekom rata ili društvene revolucije.
( iz Uvoda )
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
