Ann-Helen Laestadius uspijeva baciti u lice Zapadnjacima istinu o njima samima, pod krinkom napete priče o djevojčici koja pripada malo poznatom narodu. Daleko od toga da su Saamiji prikazani idealni. Naprotiv, priča se uvelike temelji na Elsinoj borbi protiv tradicionalnih poimanja njenog naroda po kojima žena treba brinuti samo o kući i djeci. No, govoreći o Eslinoj borbi protiv mučenja i ubijanja sobova,...

'Vodencvjetovi' pisani su opuštenim, poetskim stilom i ni u jednom trenutku, ma kako težak sadržaj bio, ne ulaze u grč. Roman je emotivan i snažan, ali ni na jedan trenutak ne ulazi u sluzavu sentimentalnost, nije hladan i distanciran, dapače, riječ je o izrazito toplom štivu koje će vas emotivno izvozati, ali ćete u konačnici izaći s velikim osmijehom na licu.

'Otac' je portret svakog oca iz ruralnog miljea, posebno s hercegovačkog krša koji u svojoj povijesti nije imao previše vremena za poeziju, ali više nego dovoljno za dramu jer je svaki krvavi sukob za sobom ostavio neizbrisive tragove i narative koje u budućnost prenose nove generacije, preoblikujući ga u skladu s potrebama.

Olja Savičević Ivančević pristaje na nostalgiju, ali odbija romantizirati. Zlo koje je uslijedilo nije došlo niotkud, a patrijarhalni duh društva jamačno je pridonio krvavom rasapu južnoslavenske zajednice kojoj su za takav scenarij najmanje krivi spoljni faktori. Krivi smo mi, da citiram umrlog novosadskog trubadura, kojima je normalno da roditelj kćeri kaže 'sine'.

'Mirovanje' Dunje Matić zanimljiva je knjiga. Možda i zbog prividnog paradoksa: anksiozna protagonistica koja čezne za mirovanjem, onda kada se ono dogodi kao društvena nužda, osjeti čežnju za neposrednom interakcijom. Paradoks je prividan jer premošćivanje anksioznih barijera uslovljeno društveno izvanrednim okolnostima može polučiti tek kratkoročni efekt.