U jednom trenutku, poslije Johannesova sprovoda, Elisabet se povjerila lokalnom svećeniku da još uvijek osjeća sinovljevu prisutnost, da i dalje na neki način komunicira s njim, da vidi mjesta na kojima nikad nije bila ali zna da on jest, no svećenik odbacuje njezine tvrdnje najvjerojatnije ih pripisujući učinku alkohola.