U razradi svoga (pret)povijesnog univerzuma Čiček je prilično detaljan, no jednako je tako i neumjeren u želji bilježenja svake pa i najmanje ideje, bilo njoj mjesto u tekstu ili ne. Načelno nema ničega lošega u potrebi bilježenja 'nebitnog' (poput ekstenzivne fikcionalne nomenklature pretpovijesne flore i faune), osim kad se zbog takvih stvari zanemaruju daleko potentniji rukavci.