Bolañova proza nije za svakoga, svakako ne za ljude koji vole jasnu radnju, jasne književne forme ili, zapravo, bilo što jasno. (...) To je proza sumraka, kada je opna između stvarnosti i magije najtanja, ona je proza očajnika koji život vole toliko da bi prije umrli nego ga se odrekli i kao takva savršeno prikazuje ovaj svijet, tu hrpu slomljenih slika koja je istovremeno stravična i bolno predivna.

Jedinstvena spisateljska groznica, delirij tokom kojeg je Bolano ispisao tisuće i tisuće stranica, jasno se osjeća u 'Naci književnosti'. Između ovog i onog projekta, nekoliko različitih rukopisa u raznim fazama nastajanja, stiglo se stisnuti i čitavu jednu fiktivnu književnost.