Andrew O'Hagan : Vodencvjetovi

Andrew O'Hagan - Vodencvjetovi

Znate one trenutke? One kad ste mladi, kasne tinejdžerske i rane dvadesete, s prijateljima ste, možda je neki koncert, možda je neki izlazak, neki glazbeni festival i tamo ste, bezobrazno mladi ste, neuništivi, nitko nikada neće biti mlad kao vi. Zaista, u tim momentima zna se dogoditi sljedeće: muzika je savršena i plešete ili imate piće u ruci ili jedno i drugo i pogledate u oči najboljoj prijateljici ili prijatelju i, uistinu, osjećate se vječnima, kao da su pred vama velike stvari. Dobro je Antun Šoljan govorio: „dobro je živjeti mlad i okružen čudesima.“ Naročito ako je soundtrack dobar, a u ovoj knjizi je perfektan. 

Vodencvjetovi O*Hagan Andrew

„Vodencvjetovi“ škotskog spisatelja Andrewa O'Hagana (prevela Una Krizmanić Ožegović, Hena com, 2023) knjiga je o takvim trenucima, ali je i o mnogo više od toga.

Često, kad smo tako divno mladi, pomislimo da ćemo s tim, jednako divno mladim ljudima, proći kroz čitav naš život. Ponekad, ali samo ponekad to se obistini i možete se smatrati sretnim jer prijateljstva su često stavljena na kušnju i čak i prijateljstva koja vam se u tom trenutku čine tvrđima od adamantija, eto, puknu. 

„Vodencvjetovi“ škotskog spisatelja Andrewa O'Hagana knjiga je o takvom prijateljstvu, ali je i mnogo više od toga. 

Ma koliko mladi bili, smrt je svakako neizbježan, sastavan dio naših života (dozvolite mi da se malo brčkam u filozofskom plićaku) i, ma koliko se trudili, teško je prihvaćamo, a još se teže i nosimo s njome. „Vodencvjetovi“ su itekako i o tome.

Roman je strukturno podijeljen na dva dijela. Prvi je dio smješten u osamdesete, a drugi u desete. Krenimo onda, nekako logično, s prvim dijelom. 

Godina je 1986., tačerizam je i dalje na snazi, i u malom škotskom gradu Ayrshireu nalaze se dva prijatelja i njihovo društvance. Jimmy zvan Noodles ima osamnaest godina, mnogo čita, bistar je i ne zna što će kad maturira. Tully je tokar i svatko od nas imao je svog Tullyja, a ako niste, velike su šanse da ste upravo vi on: „Bio je prirodno karizmatičan, imao je nevjerojatnu zbirku ploča, bio je nepokolebljiv u političkim raspravama i znao je voljeti više nego bilo tko drugi. Drugi tipovi bili su šaljivi i bolji u ovome i onome, ali Tully je volio svim srcem. Kad je bio mlad, krasile su ga odlike vođe i hrabrost klasičnog frontmena, i kad god ga nije bilo, odmah bismo se zapitali gdje je. Neki ljudi takav status steknu moću ili novcem, ali Tullyju je to polazilo za rukom pukim bezobrazlukom.“ Tully, dakako, figurira kao Noodlesov stariji brat, neka vrsta mentora, ali i zaštitničke figure koja ga ohrabruje i čini slobodnim. S druge strane, Noodles donosi mir u Tullyjev dom i polazi mu za rukom donijeti i određenu količinu sreće Tullyjevom, čini se depresivnom, ocu. 

Jednu ste večer izašli s prijateljima i niste znali da je to posljednji put da je cijelo društvo na istome mjestu ili, kako je James Murphy iz LCD Soundsystema otpjevao: „This could be the last time / so here we go/ like a sales force into the night.“ Prvi se dio romana bavi upravo time. U gradu je štrajk rudara, ljeto je i ekipa se sprema na put do Manchestera, tada jednog od epicentara indie glazbe. Vrijeme je to kultne Haciende i Factory Recordsa, momci su objeručke prihvatili ideje socijalizma, slušaju Smithse, The Fall, New Order, Joy Division i sijaset bendova čija je muzika i danas relevantna. Putovanje je, dakako, prožeto ispijanjem nenormalnih količina piva i inih alkoholnih napitaka, konzumiranjem narkotika sumnjive kvalitete, pokušaja dvorenja (uspjelih, koliko i neuspjelih) te ostalim tipično mladenačkim tropima. 

Momci ne samo da opsesivno slušaju muziku, nego gotovo pa pobožno gledaju filmove i konstantno si dobacuju raznorazne citate. Mladost je i doba nepodnošljive pretencioznosti, to nije ništa novo. Sve ovo zasad bi se lako dalo strpati u koš klasičnog bildungsromana ili, da iskoristim pojam koji se popularizirao posljednjih godina, coming of age story. 

Drugi se dio odvija u jesen 2017. Tully i Noodles sredovječni su muškarci i uspjeli su, svemu usprkos, ostati bliski. Tully je profesor engleskog u Glasgowu, a Jimmy je postao James, pisac koji stanuje u Londonu. Priča poprima mnogo mračnije nijanse jednom kad saznamo da Tully boluje od raka i da mu nije preostalo mnogo vremena. Dvojica prijatelja i njihove partnerice ponovno se nalaze i odlučuju poći na put u Italiju. Tully ostaje drzak i vitalan dijagnozi usprkos, a roman uspijeva biti emotivan, a da ne zapliva u pretjeranu patetiku ili morbidnost. Drastični zaokret briljantan je potez koji čitatelja opali svom snagom u pleksus. Ostarjeli Tully odlučuje se za eutanaziju, a Noodles je tu, spreman da bude uz njega do samog kraja.

S te strane, naoko imamo posla s dva romana što možda isprva djeluje kao slaba točka, naročito zbog drastične promjene tona, ali je priča o prijateljstvu dovoljno moćna da spriječi cijelu strukturu da kolabira. Ono što „Vodencvjetove“ uzdiže iznad prosjeka sljedeće su stvari:

prvo, dijalozi su dinamični, fluidni i, najbitnije od svega, sasvim prirodni te nimalo ne čudi što su snimili seriju po romanu. Gotovo da se možete zamisliti u svakoj sceni, a ako imate sličan ukus i senzibilitet kao i protagonisti onda se, dođavola, već i doživjeli neke od tih scena. 

Drugo, priča, unatoč mračnim temama (psihička bolest, neimaština, smrt) uspijeva zadržati bezobrazan optimizam i smisao za humor, zaista, postoje mnogi dijelovi gdje sam se naglas smijao, naročito kad sam pokušao zamisliti Marxa kako svira glockenspiel.

Treće, roman se ne ispričava zbog svoje pretencioznosti (ili, ako hoćete, izbirljivosti) niti podilazi čitatelju. Bahato se razbacuje opskurnim glazbenim i filmskim referencama i traži upravo takvog čitatelja. Uostalom, kako može roman gdje se spominju The Fall i Hüsker Dü biti loš? S te strane, može poslužiti i kao omanja glazbena enciklopedija za ljude koji tek ulaze u svijet DIY-a i nezavisnog rocka. 

„Vodencvjetovi“ pisani su opuštenim, poetskim stilom i ni u jednom trenutku, ma kako težak sadržaj bio, ne ulaze u grč. Roman je emotivan i snažan, a da ne ulazi u sluzavu sentimentalnost, ali ni na jedan trenutak nije hladan i distanciran, dapače, riječ je o izrazito toplom štivu koje će vas emotivno izvozati, ali ćete u konačnici izaći s velikim osmijehom na licu. Kao i Tully. A tako se isplati živjeti. 

Andrew O*Hagan

Vodencvjetovi

• Prijevod: Una Krizmanić Ožegović
• Hena com 04/2023.
• 288 str., tvrdi uvez s ovitkom
• ISBN 9789532594126

'Vodencvjetovi' škotskog pisca Andrewa O’Hagana dramatičan su, nostalgičan i iznimno duhovit roman o nedvojbenim vrijednostima i izazovima doživotnog prijateljstva. Prijelomna točka romana uzdrmat će i najstamenije od čitatelja, te istaknuti složena pitanja o dostojanstvu, životu i smrti, na koja teško da ima jednoznačnog odgovora.