Najveći izazov je uvijek i uvijek prva rečenica, hoću li moći uhvatiti pravu intonaciju. Zato je izazov stići već i do pete stranice, ili privesti kraju prvu priču. Unaprijed odrađene bilješke doduše pomažu, ali ne rađaju stil. Prava je sreća da iza tih počešće uzalud potraćenih ponekad i tjedana ne ostaje ništa trajno vidljivo.

Mladi kadar moderno pristupa prevođenju i unosi svježinu u prežvakane mitove o tome kako se što mora, smije ili ne smije – i time ulijeva povjerenje u podizanje prevoditeljske struke, a napose i znanosti o prevođenju na jednu višu razinu, što bi se pozitivno moglo odraziti i na uvjete rada. Taj me razvoj iznimno veseli!

Baveći se ovim poslom stalno nešto učim, ne samo o svijetovima i stvarima i pojavama u tekstovima koje prevodim, nego i o sebi i svojem odnosu prema jeziku i tekstu. Tu su i susreti i kontakti s ljudima kojih bez prevođenja možda ne bi bilo: s piscima, drugim prevoditeljima, raznim informantima u liku biologa i stručnjaka za nazive ptica, sveučilišnog profesora emeritusa specijaliziranog za srednjovjekovne...

Cilj mi je posvetiti se što više književnim prijevodima, jer u tom poslu najviše uživam i nalazim najveće izazove, budući da je svaki novi književni prijevod, doslovno i preneseno, priča za sebe. Osim sa švedskog i engleskog, prevodim i s danskog i norveškog, a većina mojih dosadašnjih prijevoda knjige su s ta dva potonja jezika.

Redovito pratim književnu produkciju u Švedskoj, Norveškoj i Finskoj, i do sada, sa šezdesetak knjiga prevedenih sa švedskog i norveškog, mogu reći da su velika većina naslovi koje sam ja predložila. Često biram i prevodim i poeziju za Treći program hrvatskoga radija u čemu nerealizirani pjesnik u meni posebno uživa.