William-Olsson je klasično obrazovani poeta doctus; njegovi su stihovi redom višestruko kodirani, izrazito referencijalni, zasićeni bezbrojnim aluzijama kao i izravnim pozivanjima na riznicu književnosti i kulture.

Marko Pogačar je za kraćenje dugih i toplih ljetnih dana izabrao Bolaña, Krasznahorkaija, Pynchona, Bachmann i Perišića. Nešto za početnike, nešto za ljubitelje poezije, nešto za užitak razgibavanja moždanih vijuga, nešto za podizanje adrenalina... ukratko, svaštanešto za vas.

U svojoj se intermedijalnosti, citatnosti i eksplicitnoj intertekstualnosti Peter Šulej približava kod nas generacijski mu bliskim kvorumašima, no njegov dominantni interferencijski kod ne čine druga književnost, glazba ili film, već jezik i svijet računala.

Nema nam natrag: za naše vatreno krštenje, kao jedini gostujući act, rezerviran je središnji termin. Na noćnom naftom natkrivenu binu pod znoj i mazut penjemo se u ad hoc formiranoj tročlanoj postavi: novinarka HTV-a Ivana Dragičević na jednom mikrofonu, teoretičar i publicist Srečko Horvat na drugom, te potpisnik ove disfunkcionalne muzičke razglednice za rasklimanom baterijom bubnjeva. Svjetla se...

Gradovi odgovaraju ljudima i u doslovnom smislu. Ljudi su ti koji grad tvore, svojim čvorovima ispisuju njegov čvrst i prljavi goblen barem koliko on čini i određuje njih, njihove noge su čavli koji ga drže gdje jest. Pod svaku cijenu valja umaći priglupom esencijalizmu mjesta. Nema grad nikakav apstraktan duh: njegov asfalt isti je kao i drugi asfalti, njegov promet je gust i bučan, njegovi snjegovi...

Pas je kameni i Edo Popović je o njemu već napisao knjigu, odnosno po njemu je naslovio. Priča se da je u suvremenoj književnosti mažnjavanje tema i motiva, i ne samo toga, sasvim normalna stvar, a tko ne želi ispasti moderan? U to ime mažnjavam psa. Pas sjedi gore, nepomičan kakav već jest, i bulji u dio grada u koji nikada nisam kročio. Naslutio sam da su duboko u njemu skrivene kamere koje, u ime...