Kada je riječ o pomoći knjižnom sektoru, treba još na vrijeme upozoriti da se u 2025. u financiranju javnih potreba u kulturi ne bi smio dogoditi disbalans u financiranju književnog sektora kakav se dogodio u ovoj godini, kada su se neki u knjižnoj branši pokazali kao bolji pregovarači, dok se drugi nisu uspjeli izboriti za svoju poziciju, što je bilo vidljivo i u primjeni novog modela otkupa knjiga.

Nedavno se kroz medije i na društvenim mrežama provukla vijest, ili još češće samo graf koji je fragmentarno sumirao razultate istraživanja koje Eurostat više-manje učestalo prikuplja od zemalja mahom članica EU. Posljednji podaci o čitanju knjiga zapravo su još iz 2022. godine, a njihovo zadnje ažuriranje dogodilo se u kolovozu ove godine. Gdje je tu Hrvatska?

Možemo li mi u knjižnom sektoru posložiti sličnu agenciju, odabrati najkvalitetnije i neumrežene operativce te izmjestit odlučivanje o knjizi iz postojećih ministarstava i njihovih službi, učiniti je u odlučivanju što neovisnijom od previranja na političkoj sceni, uz financijski održiv model? Puno je upitnika u zraku ali vrijeme je da se pokušaju naći i odgovori na njih.

Ako je problem HGK da kao neku protuvrijednost plaćenoj članarini članstvo dobiva pravovremene sažetke o tome čime se sve Vijeće na svojim sjednicama bavi, koje su bile teme na dnevnom redu te kako pojedini članovi/ce promišljaju iste, tada Zajednica nakladnika i knjižara pada na osnovnom komunikacijskom modelu koji bi trebao biti dio svake organizirane strukovne ili poslovne udruge.

Ukratko, pedijatri na redovitim sistematskim pregledima čitaju s djecom i roditeljima za dob djeteta adekvatne slikovnice. Pregled se počne sa slikovnicom koja može poslužiti i kao sredstvo u procjeni psihomotornog razvoja djeteta, kao npr. sredstvo za distrakciju kod cijepljenja, na kraju pregleda slikovnica se poklanja djetetetu s kratkim uputama roditeljima o važnosti čitanja djeci od najranije dobi.