Premda su nam u doba poplave sadržaja i gubitka kriterija kritičari i teoretičari jako važni i trebamo braniti struku od nemuštih bloger(a)ica koje pišu marketinške i navijačke, a ne kritičarske niti kritične tekstove, kao što moramo braniti mjesta za objavljivanje ozbiljnih tekstova o literaturi, kojih je sve manje, oduvijek mi je problematična podjela na 'profesionalne' i 'neprofesionalne' čitatelje.

Glazba, dirigiranje, samoostvaren život ispunjen sadržajnim bavljenjem svojim zvanjem, to je ne samo odgovor na pitanje kako preživjeti, nego i opravdanje za samosvojan put koji se često nije obzirao na društvena i politička gibanja, izlažući se pritom riziku ove ili one strane koje u takvim povijesnim trenutcima mahom reagiraju po notornoj 'chi non è con noi….'.