Treba imati na umu da je nova V.B.Z.-ova riječka knjižara za sada tek na početku, veliki potencijal i knjižarski 'work-in-progress' u koji će trebati uložiti jako puno rada i knjižarskog znanja, nabaviti doslovno sve dobavljive knjige na hrvatskom tržištu, što se pak neće dogoditi bez značajnog V.B.Z.-ovog financijskog ulaganja u nabavu knjiga, ali i u kvalitetne zaposlenike-knjižare.

Kada je riječ o pomoći knjižnom sektoru, treba još na vrijeme upozoriti da se u 2025. u financiranju javnih potreba u kulturi ne bi smio dogoditi disbalans u financiranju književnog sektora kakav se dogodio u ovoj godini, kada su se neki u knjižnoj branši pokazali kao bolji pregovarači, dok se drugi nisu uspjeli izboriti za svoju poziciju, što je bilo vidljivo i u primjeni novog modela otkupa knjiga.

Novi model otkupa knjiga pomalo je ishitren i nedovoljno razrađen. Zato je sad jako bolan za izdavače i naporan za knjižničare. U osnovi to nije loša ideja ako se razmišljalo o knjižarama, samo je prekasno stigla. Sad bi, valjda, knjižari trebali učiniti ono što je prije više 20 godina učinjeno njima: rušiti izdavačima prokušane i razrađene načine prodaje knjižnicama, u koje su puno uložili.

Naš posao je da prodamo priču. Rekla bih da smo mi sofisticirani trgovci. Priču prodaje i izdavač, samo čitatelju, a mi je prodajemo stručnjacima, predčitateljima. Onda sklapamo ugovor, otvaramo pregovore, što je često zapravo dosta uzbudljivo. Također se brinemo i da sve stavke ugovora budu ispoštovane. To radimo za autora i za to nas autori plaćaju.

Poticanje male djece na učenja jezika izuzetno je važno. Što se prije započne s poticanjem govorno-jezičnog razvoja, to će dijete brže i bolje napredovati. Najprihvatljiviji oblik učenja govora je igra. Slikovnicu ili priču potrebno je uvoditi u djetetov život tako da ona od igračke koju dijete opipava, razgledava i prelistava postane omiljeni predmet.

Ako je problem HGK da kao neku protuvrijednost plaćenoj članarini članstvo dobiva pravovremene sažetke o tome čime se sve Vijeće na svojim sjednicama bavi, koje su bile teme na dnevnom redu te kako pojedini članovi/ce promišljaju iste, tada Zajednica nakladnika i knjižara pada na osnovnom komunikacijskom modelu koji bi trebao biti dio svake organizirane strukovne ili poslovne udruge.

Kao i dobra muzika ili film, a pogotovo dobra knjiga postaje brzo bezvremenska, najbolji nam je primjer (barem je kod nas tako) 'Sedma republika'. Volim to ponavljati ali svatko koga zanima glazba ili pop kultura ovog podneblja mora pročitat ovo djelo Ante Perkovića. Na njoj se najbolji vidi koliko znači dobra riječ, jer na svakog tko ju pročita dođe najmanje još jedan novi čitatelj.

Tijekom lock-downa nijednog trenutka nismo prestali raditi: prevoditelji su nastavili prevoditi, autori pisati, lektorica lektorirati, dizajner i tiskara proizvoditi knjige. Pokušat ćemo svakako realizirati nakladnički program koji smo si zacrtali za 2020. Od bilateralnog projekta 'Godina kulture Austrija - Hrvatska 2017' pa do kraja 2020. imat ćemo čak 18 prijevoda austrijskih autora.

Prošle su godine pobrojali pola milijuna posjetitelja, a ove ugostili i 35 direktora raznih književnih festivala diljem svijeta – došli su vidjeti kako se to radi. Skupa s Namitom Gokhale i Sanjoyem K. Royem iz producentske tvrtke Teamwork Arts, Dalrymple je zaslužan za Jaipurski književni festival. Petodnevni show koji se održava već trinaestu godinu bio je prvi svoje vrste u Južnoj Aziji, gdje danas postoji tristotinjak sličnih, manjih manifestacija.

U vremenu pred nama trebalo bi što prije ukloniti uzroke raznih antagonizama koji duži niz godina postoje među svim dionicima knjižnog sektora, na relaciji pisci - nakladnici, knjižari-nakladnici... jer, na kraju krajeva, ‘okidači’ tih antagonizama najčešće su bili pojedinci a ne neki kolektivitet. Jer, ako se kriza zaoštri preko svih granica, i ako tada svatko počne vući na svoju stranu i gledati isključivo svoj interes, nema tih mjera koje će biti dostatne da hrvatsko tržište knjige izdrži krizu.

Ono što mi preostaje jest da koristeći platformu i prostor portala Moderna vremena javno pozovem, zamolim (nije mi teško) nadležne u Ministarstvu kulture da po vlastitom izboru sudionika što hitnije organiziraju tematski radni sastanak s predstavnicima uredništava časopisa u kulturi. Vjerojatno jedan radni sastanak neće biti dovoljan, ali on bi bio početak kvalitetnije i sadržajnije komunikacije.