Sreća, što je to? Neuhvatljiva mantra današnjega doba ili stvaran osjećaj kojemu su ljudi težili i prije nego što smo se navikli živjeti u svijetu u kojem se pokazujemo drugima puno više nego ikada (ili bar neki od nas), u kojem proizvodimo svoje trenutke sreće kako bismo se njima mogli pohvaliti, izložiti ih na društvenim mrežama, neki od nas svjesni, a neki i ne, da su to samo povremene slike, varljive...

Pitanje je jesmo li sposobni zamisliti išta drugačije od kapitalizma i na koji način? Vrbančić će reći da budućnost, čak i ako je zamišljamo isključivo kao distopiju, treba fiksirati, a onda i uroniti u svu složenost njene traumatične katastrofičnosti. To je neka vrst sprovođenja psihoanalize kolektivne svijesti koja tendira prema propasti. Pritom se vraća Jamesonu koji a priori odbija sve...

Svjetska književna republika posjeduje vlastiti autonomni prostor i poimanje vremena neovisno o nacionalnim granicama i političkoj povijesti. Ima vlastite institucije, vlastite 'sudove' u kojima se donosi odluka o onome što je vrijedno, a to su kritike, književne nagrade, prijevodi, predgovori poznatih pisaca.

1930-ih zlo se u atmosferi, u kostima, osjećalo mnogo prije opipljivijih naznaka rata. Žitelji Murske Sobote u to doba informirani su i prosvijećeni, govore jezike, čitaju novine, slušaju mnoge europske radio stanice. Franc se kreće u širem krugu, često izbiva od kuće, štošta zna, nešto i predosjeća, muče ga anksiozni napadi, i Ruža ima čudnovate, naoko paranoične ispade pred začuđenim...

Nema ovdje vjerojatno ničega što već u nekoj formi nismo čitali drugdje, ali složit ćemo se da i nije najvažnije da se iznese nikad čuvena priča, nego da literarni svijet koji je Fatma Aydemir izgradila na vlastitim iskustvima, ali i kako kaže, na istraživanjima koje je provela unutar useljeničke zajednice, pulsira i živi; da se možemo povezati s likovima, da nas ništa ne izbacuje i da smo svih...