Dalibor Šimpraga pokupio 100 000 kuna, Edo Popović glasove publike
U Profil Megastoreu u Zagrebu održana je svečana dodjela nagrade roman@tportal.hr koju je većim brojem glasova članova žirija osvojio Dalibor Šimpraga za roman "Anastasia".
U završnici utrke za trenutno najunosniju domaću književnu nagradu nalazili su se još romani «Mirna ulica, drvored» Nade Gašić, «Grad u zrcalu» Mirka Kovača, «Tragom zmijske košuljice» Josipa Mlakića i «Oči» Ede Popovića, od kojih je ovaj potonji osvojio glasove posjetitelja tportala koji su tijekom finala književne nagrade roman@tportal.hr glasali za svog favorita.
Šimpragina "Anastasia" roman je koji zahvaća postratno hrvatsko društvo na razmeđu kaosa devedesetih i prvih specifičnih pitanja korporacijskog kapitalizma 2000-ih.
"Roman 'Anastasia' Dalibora Šimprage zaslužio je nagradu za najbolji roman objavljen Hrvatskoj u 2007. godini zbog vrsnoće kompozicijske izvedbe i autorove potrebe da stvori djelo koje ne prepisuje stvarnost po konvencionalnom modelu realističke poetike, nego stvara novu zbilju umijećem romaneskne imaginacije i danas rijetkom erudicijom.
Budući da roman kao pripovjedna vrsta pruža brojne mogućnosti koje nisu dovoljno iskorištene u većem dijelu romana tiskanih zadnjih godina, žiri je odlučio nagraditi djelo koje se svojim odlikama upisuje u tradiciju europskog modernog romana", stoji u obrazloženju žirija.
***
Dalibor Šimpraga rođen je 1969. u Zagrebu. Radi kao urednik u tjedniku Globus. Devedesetih je sustavnije pratio književnu produkciju mlađih pisaca, te s Igorom Štiksom priredio antologiju novih hrvatskih prozaika 90-ih »22 u hladu« (Zagreb, 1999). Pod autorskim imenom Andrej Puplin godinama je objavljivao prozni serijal u zagrebačkom slengu »Kavice«, koje je 2002. objedinio u knjizi »Kavice Andreja Puplina« (Durieux, Zagreb). Odlomci serijala prevedeni su na engleski, slovenski, poljski, francuski i njemački, prema pojedinim je pričama glumac Hrvoje Zalar 1997. napravio monodramu, a režiser Branko Ištvančić 1998. snimio istoimeni film.
"Anastasia" je druga prozna knjiga Dalibora Šimprage, u kojoj, nakon "Kavica Andreja Puplina", autor znatno širi i tematski svijet i repertoar stilskih postupaka.