Davor Šišović: Razlike između Istrijana i Istrana - nema
IN MEMORIAM:
Na žalost, napustio nas je i Davor Šišović, puno prerano. Iako smo ovaj razgovor morali potražiti duboko u našoj arhivi, vjerujemo da i danas može pomoći da Davorov rad sagledate kroz odgovore koje je dao početkom 2009. godine još jednoj nama dragoj osobi, Božidaru Alajbegoviću, koji nas je isto prerano napustio prije nekoliko godina. Počivali u miru!
***
Davor Šišović novinar je i književni kritičar Glasa Istre u kojemu 'pokriva' teme iz kulture, ali i običaja, povijesti, tradicije i nasljeđa Istre, te piše prikaze domaćih proznih naslova. Također je i urednik u izdavačkoj kući Naklada Zoro, ali i veliki zaljubljenik u horror, fantasy i SF literaturu. Ta ljubav ne ostaje tek na konzumaciji već se Davor trudi prenijeti je i na druge ljude, a to čini u svojstvu jednog od organizatora Istarske konvencije fantastike i SF-a 'Istrakon', koja se ove godine, po deseti put, održava u Pazinu, od 20. do 22. ožujka.
Davor je također i jedan od organizatora 'Dana Julesa Vernea', manifestacije koja se svake godine krajem lipnja održava u Pazinu, te istarskog 'Festivala fantastične književnosti'. O svemu tome Davor nas opširno izvještava u razgovoru koji slijedi.
Božidar Alajbegović : Otkud tolika ljubav prema SF-u, fantasy literaturi i horroru? Što vas kod štiva te vrste najviše fascinira?
Davor Šišović: S jedne strane, netko iz neobjašnjivih razloga voli nogomet, netko jesti puževe, netko slušati jazz, a netko pak znanstvenu fantastiku. S druge strane, netko u tom istom nogometu, puževima, jazzu ili znanstvenoj fantastici nalazi osobitije, žešće, fanatičnije zadovoljstvo nego u drugim sličnim stvarima. Ja sam negdje između: književnost volim općenito, a u ukupnoj književnosti posebno sam sklon SF-u radi osebujnog izazova što ga ovaj žanr stavlja i pred autore u oblikovanju i pred publiku u uživljavanju u svjetove koji su drukčiji, a često mi se i više sviđaju od ovog našeg.
Predstavite ukratko program ovogodišnjeg Istrakona, koji se od 20. do 22. 03. održava u Pazinu, a u organizaciji kojega sudjelujete.
Ovogodišnji je Istrakon deseti po redu, pa će atmosfera bili malo više slavljenička, a tematski je ovogodišnji Istrakon posvećen obljetnici slijetanja Apolla 11 na Mjesec. Stoga će niz predavanja biti posvećen dosadašnjim znanstvenofantastičnim sagledavanjima Mjeseca, ali i znanstvenim temama, poglavito iz astronomije i astrofizike. Istrakonova tehnička ekipa koja se prozvala Istarskom svemirskom agencijom ove godine priprema nove tehno-zezalice za tradicionalna šaljiva natjecanja.
Istrakon počinje u petak 20. ožujka u 18 sati i traje više-manje neprekidno do nedjelje 22. ožujka u 16 sati, i kroz sve to vrijeme neprestano se vrte predavanja, prezentacije, radionice, okrugli stolovi, filmovi, igre raznih vrsta, prodaju se knjige, mogu se razgledavati i izložbe, svakih nekoliko sati izlazi istrakonski bilten, i, što je najvažnije, ova je konvencija jedinstvena prilika za susretanje i druženje mnoštva ljudi iz cijele Hrvatske, pa i bliže okolice, koje zanimaju iste ili slične stvari.
Istrakon ima mali odmak od atmosfere drugih hrvatskih SF konvencija jer je više vesela fešta nego neki poluozbiljni festival znanosti i književnosti, ali i takav je zanimljiv mnogim uglednim gostima koji dolaze držati predavanja i slično. Ove su godine među poznatijim gostima akademik Vladimir Paar, Korado Korlević, Krešimir Mišak, Davor Horvatić, Ivo Orlić, Ivan Šimatović, Drago Orlić, Milena Benini i mnogi drugi, a od zanimljivijih tema izdvojimo, pored već spomenutih o Mjesecu u proto-SF-u i u modernoj znanstvenoj fantastici, još primjerice predavanja o austrougarskom steampunku, tragovima izvanzemaljaca na Mjesecu, tridesetoj godišnjici Aliena, o brzini većoj od svjetlosne, o tehnološkim civilizacijama, a prisjetit ćemo se i nedavno preminulog Philipa Josea Farmera.
Jedan ste od članova ocjenjivačke komisije koja 'probire' kratke SF&F priče pristigle na Istrakonov natječaj. Knjiga će biti objavljena pred predstojeći Istrakon – predstavite je ukratko. Prepoznajete li neku poveznicu među pričama, ili se radi o krajnje raznorodnim uratcima? Kako biste je rangirali s obzirom na kvalitetu, u odnosu na sedam prethodnih zbirki?
Ovo je već osmi Istrakonov književni natječaj za kratku SF&F priču do pet kartica duljine, i ovaj put smo dobili 109 priča iz Hrvatske, Srbije te Bosne i Hercegovine. Nije rekord, jer smo najviše do sada bili dobili 135 priča, ali je svejedno jako puno. Ja sam obično jako zadovoljan zbirkom kada u njoj imamo pet-šest priča koje kvalitetom mogu konkurirati za nagradu Sfera, no ove godine imamo barem deset takvih priča koje će, vjerujem, biti svrstane među najbolje u godišnjoj hrvatskoj produkciji minijatura (koja inače dostiže između stotinu i dvije stotine objavljenih priča godišnje, u raznim izdanjima i medijima).
Zbirka nosi naslov "Treća stvarnost", jer se, naravno nepovezano i bez uzajamnog utjecaja, većina autora u svojim pričama pobrinula sasvim lijepo i argumentirano urediti svijet bitno drukčiji od našeg, a onda ga ugroziti, narušiti, dovesti u opasnost. To je samo metodološka ili dramaturška sličnost, jer ove godine, za razliku od prijašnjih natječaja kada bi i po 10-15 priča bilo slične tematike, imamo puno veću podžanrovsku raznovrsnost i puno manje "grupe", tako recimo svega 2-3 priče govore o putovanju kroz vrijeme, 2-3 o vampirima, 3-4 o androidima i robotima, 2-3 su space-opere, 4-5 fantasy priča nadahnuto je domaćim odnosno lokalnim fantastičnim bićima (štrige, vile, divovi), a jedva da ima priča, koje su ranijih godina čak znale i prevladavati, s likovima iz klasične tolkienovske fantasy menažerije (orci, vilenjaci i tome slično).
Moram reći i službene podatke o ovogodišnjoj Istrakonovoj zbirci: zove se, već rekoh, "Treća stvarnost", u njoj je 35 najboljih priča od 109 pristiglih na natječaj, pobjednik natječaja je Boris Švel, drugu je nagradu dobio Mario Rosanda a treću Zoran Krušvar, dok je "istarsku nagradu" odnosno pršut, za najbolju obradu neke istarske teme, osvojila Milena Benini.
Kakva je veza između Pazina i Julesa Vernea?
To već i vrapci na krovovima znaju, pa čak i Tarik Filipović, i stoga ću biti kratak (a mogu ja o tome i satima): Jules Verne je Pazinu dao vrlo važnu ulogu u svome romanu "Mathias Sandorf" (1885.). Nikad nije Verne bio u Pazinu, kao što se desetljećima unatrag špekuliralo, već je vrlo detaljan opis moga grada imao iz putopisa svoga suvremenika Charlesa Yriartea, i iz dopisivanja s tadašnjim pazinskim gradonačelnikom Giuseppeom Cechom. Nadahnuti tim tek nedavno otkrivenim činjenicama, prije desetak godina osnovali smo u Pazinu udrugu "Jules Verne klub" i pokrenuli manifestaciju "Dani Julesa Vernea".
Što posjetitelje očekuje na ovogodišnjim 'Danima Julesa Vernea', manifestaciji koja se svake godine održava u Pazinu krajem lipnja, a u čijoj organizaciji također sudjelujete?
"Dani Julesa Vernea" su kroz godine postali privlačna i gotovo spektakularna kulturno-turističko-avanturističko-sportsko-gastronomska manifestacija koju je čak i američki vodič "Lonely Planet" uvrstio na popis deset najatraktivnijih ljetnih festivala u Hrvatskoj. I ove će godine "Dane Julesa Vernea" obilježiti vizualne atrakcije poput balona na topli zrak, duh avanturizma kroz utrku "Put oko Pazina u 80 minuta", kostimirana inscenacija suđenja Mathiasu Sandorfu, vraćanje Pazina kostimima, kulisama, glazbom i gastronomijom u francjozefinsko-viktorijansko doba (u koje je inače smještena radnja romana "Mathias Sandorf"), a neće nedostajati ni književnosti: očekujemo da ćemo predstaviti novi prijevod Julesa Vernea na hrvatski jezik, roman "Dvorac u Karpatima".
Kakav se program očekuje na 'Festivalu fantastične književnosti' i gdje će se ove godine održati? Urednik ste tematske zbirke koja izlazi povodom tog festivala – je li natječaj još otvoren, koje su propozicije i koja je tema ovogodišnje zbirke?
Poznato je da se Festival fantastične književnosti svake godine, svojom temom i svojim prvim danom, seli iz mjesta u mjesto, dok je drugi dan domaćin uvijek drevni tisućugodišnji pazinski Kaštel. Tema Festivala, koja je ujedno i tema književnog natječaja (za razliku od istrakonskog - ovdje se primaju priče do deset kartica duljine), uvijek je vezana uz lokalnu baštinu mjesta koje je domaćin Festivala.
Nakon Kringe i vampira, Gračišća i staroslavenskih bogova, te Motovuna i divova, ove je godine domaćin mjesto Bale u jugozapadnoj Istri, a tema su dinosauri, budući da je u zaljevu Porto Colone nedaleko Bala pronađeno bogato nalazište fosila dinosaura prema kojima su priznate čak i nove vrste ovih prethistorijskih bića, a jedna je dobila ime – histriosaurus. Natječaj za priče o dinosaurima otvoren je do 1. svibnja 2009. godine.
Urednik ste u izdavačkoj kući Naklada Zoro. Koje ste knjige objavili prošle godine i što će izaći u 2009.g.?
Unatoč recesiji, i to ne ovoj od Vlade proklamiranoj, nego stvarnim egzistencijalnim teškoćama u izdavaštvu koje traju već podulje (sve je teže knjigu i objaviti, a gotovo nemoguće ju je prodati), lani i neposredno početkom ove godine izašlo je deset knjiga s mojim uredničkim potpisom, od toga dvije u Pazinu (istrakonska zbirka "Dobar ulov" i zbirka Festivala fantastične književnosti "Priče o divovima"), a ostalo kod Zoroa.
Istaknuo bih odličnu, ali nažalost skoro nezamijećenu zbirku priča "Mentalne mape" riječkog pisca Željka Maurovića; zatim uspješno preživljavanje SF biblioteke WARP, u kojoj su lani izašli hit-roman Danila Brozovića "Bojno polje Istra" koji je prodan u 1.500 primjeraka, te zbirka priča Marine Jadrejčić "Tužna madona"; a u pripremi je zbirka priča Robija Selana pod naslovom "Pakleni trilobiti". Dobro se ponijela i biblioteka MRAK, koju smo započeli jednim publicističkim djelom Hermanna Hessea, a nastavili knjigom koja je posljednjih tjedana istinski hit, barem u Istri – "Štorice od štrig i štriguni" Drage Orlića, što je drugo, dopunjeno i prošireno izdanje istoimene Orlićeve knjige prvi put objavljene 1986. godine.
Nedavno je izašla i treća MRAK-knjiga, zbirka horor-priča "Opsjednutost" crnogorskog autora Aleksandra Bečanovića, a u toj su biblioteci u pripremi još prijevod romana "Dama od plašta" Brama Stokera, zbirka u nas još nepoznatih viktorijanskih horor-priča, te dva romana domaćih autora. Spremamo i spomenuti Verneov roman, moju publicističku knjigu "Jules Verne u Pazinskoj jami", nekoliko povijesnih naslova, i štošta drugo, no hoće li se i kada će se pojaviti – ovisi o mnogo čemu.
Možete li otkriti ponešto o autoru knjige 'Zapisi iz harema', skrivenom iza pseudonima Bajam Ilkullu? Jesam li u pravo ako kažem da se ne radi o strancu već o našem autoru i da je debitant, bez opusa iza sebe, ali koji neće stati na jednoj knjizi?
Nije stranac, naš je čovjek, i nije početnik, pisao je i objavljivao, iako samo priče u časopisima, još u doba prvog vala Quorumaša. Njegov je stav, koji je simpatičan, argumentiran, i zašto ga ne poštovati, da knjiga nakon što je napisana više ne pripada čovjeku koji ju je stvorio, pa ono što se na koricama navodi kao ime autora biva jednako dijelom knjige kao i tekst, i s imenom pisca ne mora imati veze. On ima više rukopisa u pripremi, i svakog je nakanio potpisati drugim imenom.
Jeste li zadovoljni pozornošću kojom uredništvo Glasa Istre prati teme iz sfere kulture? Sjećam se npr. da je bilo perioda (srećom, kratkotrajnih) u kojima u tom dnevniku nije bilo mjesta za vaše prikaze knjiga.
Glas Istre je tanjur iz kojeg jedem, pa ću reći samo da se stavovi prema kulturnim temama i za njih raspoloživ prostor mijenjaju kako se mijenjaju i ljudi na čelu medija ili čak i njihova periodična raspoloženja, no u svakom slučaju jedan medij ne može biti daleko od cjeline stava prema kulturi u cijelome društvu. Osobno nisam zadovoljan prostorom što ga kultura dobiva u svim medijima; a pogotovo nisam zadovoljan prostorom koji je u medijima isključivo posvećenima kulturi prepušten književnosti, poglavito domaćoj. Mislim da u nas svakako ima materijala, a možda i publike, čak i za jedan novinski medij koji bi se bavio isključivo književnošću; naravno, za takvo što vjerojatno nema novaca, niti bi se od takvog projekta uloženi novac vratio.
Redovito pratim vaše tekstove o knjigama i čini mi se da se ne radi o kritikama ili recenzijama, već o svojevrsnim preporukama za čitanje. U svojim ste tekstovima naime možda previše blagi i kao da svjesno izbjegavate ukazati na manjkavosti rukopisa, što su zamjerke koje su u komentarima na vašem blogu bookaleta.blog.hr već naveli i neki čitatelji. Kako biste to komentirali?
Zbog prirode medija u kome ti tekstovi izlaze, a to je dakle regionalni dnevni list Glas Istre, od početka sam, svjesno i namjerno, nakanio pisati prikaze knjiga koje preporučujem pročitati, a ne književne kritike: književna kritika na takvom mjestu ne bi pogodila cilj, za nju teško da uopće ima publike u ciljnim grupama kojima su namijenjeni ostali sadržaji tih novina, a na kraju krajeva – za pravu književnu kritiku malo su mi te dvije kartice teksta na koliko mi je ograničena subotnja rubrika "Knjiga za kauč", kako se zove zimi, odnosno "Knjiga za plažu" kako se zove ljeti.
S druge strane, primijetio sam da prosječni čitatelji jako malo čitaju domaće pisce, da čitatelji koji ponekad uzmu domaću knjigu uopće nemaju širi pregled scene i nemaju pročitano s čime usporediti; primijetio sam zaprepastivši se da čak ni ljudi koji pišu o knjigama ne prate domaću produkciju dovoljno široko, pa čak i da hrvatski pisci skoro uopće ne čitaju jedni druge.
Na pokretanje rubrike ponukalo me i što sam primijetio da na našoj književno-kritičarskoj sceni postoji velika žanrovska, pa i regionalna isključivost, pa sam i tu, opet sasvim namjerno, iako posve opravdano, gurao knjige koje izlaze ne samo u Zagrebu nego i u manjim mjestima i u drugim regijama, a pogotovo izdanja domaće znanstvene fantastike i srodnih žanrova. Iz rečenog nadam se da je jasno, ali ću ipak naglasiti: pišem isključivo o domaćim proznim izdanjima, a zbog te slobodnom voljom preuzete "misije" (ha-ha!), to isto gotovo isključivo i čitam.
Predstavite ukratko sve svoje aktivnosti vezane uz međumrežje (ako se ne varam, autor ste više blogova i internetskih stranica).
Počeo sam još 1997. kad je Internet bio prilično mlad, s "izgradnjom" web stranica na koje sam nakanio utrpati sve što me zanima i što želim podijeliti sa svijetom. Adresa tog home-pagea je http://www.ice.hr/davors/ ali većina sadržaja je do danas ostala nedovršena i nepotpuna; možda neke suvislije informacije daje tek podrubrika o "Jules Verne klubu".
Od te šlampavosti i sporosti spasila me pojava bloga, tu se moglo brže, efektnije i s mnogo manje tehničkih muka napraviti kvalitetniji interaktivni sadržaj, plasirati informacije, pozivati ljude, ili naprosto lamentirati. Moj "matični" ili osobni blog je Bookaleta (http://bookaleta.blog.hr) a prikaze knjiga iz Glasa Istre posebno prenosim na blog Knjiga za plažu (http://knjigazaplazu.blog.hr/).
Uređujem i blog s novostima iz izdavačke kuće Naklada Zoro (http://zoroblog.blog.hr) a imao sam i blog posvećen Julesu Verneu ali su mi ga hakirali (onomad kad je stradalo nekoliko desetaka tisuća blogova u jednom danu) i nisam ga još stigao obnoviti. Mrežno živim i na NOSF portalu i njegovom forumu (http://nosf.net) i još kojekuda. Google je pouzdan vodič svakome tko me želi naći J
Urednik ste zbirke priča s bloga 'Blog priče', koju je prije dvije godine objavila Naklada Zoro. Isti je nakladnik raspisao i natječaj za nasljednicu te zbirke koji je zaključen još u siječnju 2008., ali knjige još nema. Gdje je zapelo?
Pomalo sam, zbog puke prezauzetosti, krivac što informacija o razlozima zapinjanja još nije stigla do svih kojih bi se mogla ticati. Najjednostavnije: natječaj nije uspio, prijavljeno je puno manje priča nego prvi put (tada ih je bilo 380, sada tek šezdesetak), i od prijavljenih se nije moglo skupiti ni približno dovoljno dobrih za jednu zbirku. Ipak nismo odustali, jer blogeri i dalje pišu dobre priče, puno se novih blogera-pisaca pojavilo u zadnje dvije godine, tako da će natječaj imati trajnu formu: priče će se moći prijavljivati dokle god ih se ne skupi dovoljno dobrih za zbirku. Samo moram još naći vremena da formuliram i objavim obavijest o "prenamjeni" natječaja.
Tako će, bez opterećivanja fenomenologijom književnosti na blogu, nastati zbirka koja će, vjerujem, biti još kvalitetnija od prve, i biti ohrabrenje novim piscima da ustraju u pisanju, pa možda nađu put i do izdavača. Uostalom, u vrijeme pojave zbirke "Blog-priče" na prste jedne ruke moglo se pobrojati blogere koji su objavili knjigu; danas bi nam za prebrojati knjige blogera malo bili prsti na obje ruke i obje noge; a za mnoge se od tih autora uopće ne zna, ili se uopće ne ističe, da su pisali ili počeli pisati (i) na blogu.
Dobar ste poznavatelj istarske književne scene - koja biste autorska imena mlađe generacije mogli izdvojiti kao najzanimljivija?
U odgovoru ću nažalost biti nepravedan prema pjesnicima, jer poeziju ne pratim i ne pišem o zbirkama pjesama, a u Istri ima autora koji su baš u poeziji bljesnuli; od recimo mog sugrađanina Branka Vasiljevića koji je prije par godina dobio nagradu Goran za mlade pjesnike a baš ovih dana izlazi mu nova knjiga, do, recimo, Roberte Razzi iz Labina. Zato ću se radije držati proze: u Istri pisaca ima puno više nego što to izgleda gledano iz, recimo, Zagreba, iako ti pisci najčešće i objavljuju kod zagrebačkih nakladnika. Hm, da nisam već previše oduljio?
Evo na brzaka: Vlatko Ivandić iz Pule piše izvrsne ljubavne romane i priče, ne "ljubiće", nego sasvim modernu i čitku prozu; Natalija Grgorinić i Ognjen Radić, Ližnjanci, pišu u duetu, nakon dvije u nas objavljene knjige otišli su studirati kolaboracijsko pisanje u Ameriku, vratili se, i željno čekam njihove nove naslove; Tijana Vukić iz Pule je nakon niza pjesničkih zbirki i nagrada za poeziju objavila jednu malu ali izvrsnu zbirku priča i također najavljuje nove prozne uratke; osebujan, iako pomalo hermetičan, ali meni jako zanimljiv autor je Sandro Gobo iz Labina.
Ako računamo i dijasporu, moram spomenuti i rođenu Puljanku (sada Zagrepčanku) Natašu Skazlić, čija je debitantska zbirka "Oni – humani bestijarij" po mom skromnom mišljenju najbolja domaća prozna knjiga koju sam pročitao (podvlačim: ne koja je objavljena, nego koju sam pročitao) u zadnjih godinu dana. Kao jednu od istarskih proznih knjiga desetljeća moram istaknuti i zbirku priča "Štorije od žalosti" Drage Orlića. Autor kakvog nadaleko nema je i Igor Grbić iz Pule, nakon fenomenalne i neobične knjige "Istria glagoljušta" objavio je još dvije knjige eseja te zbirku pjesama; a roman "Dnevnik besposličara" još jednog mog sugrađanina, Radenka Vadanjela, bitan je doprinos trendu emotivne muške urbane proze kojeg posljednjih godina još predstavljaju, recimo, Krešimir Pintarić, Ivica Prtenjača i još poneko.
Među istarske pisce ubrajam i one koji su kao autori stasali drugdje, ali su Istru odabrali za svoj novi dom, pa sam tako neizmjerno sretan što dijelim isti zavičaj i što posljednjih godina svoje knjige u Istri pišu, recimo, Neven Ušumović i Tatjana Gromača.
Posljednjih godina u Istri stasa i nova generacija fantastičara i SF pisaca (od kojih su neki pisali još u doba Siriusa, ali su se sada ponovno probudili), a između dvadesetak takvih dosad su se najvalitetnijima pokazali Marina Jadrejčić, Robi Selan, Saša Škerla, Mario Rosanda, Nikola Stjelja, i drugi. Siguran sam da sam zaboravio još barem nekoliko važnih imena.
Jeste li se ikad okušali u pisanju proze, i da li biste željeli? Ostavlja li vam novinarski posao dovoljno vremena i snage za ostale vaše brojne aktivnosti?
Nažalost, novinarski posao mi stvarno ostavlja premalo vremena za bilo što, a i to malo vremena trošim nemilice na sve ovo o čemu smo pričali. Svakako da me škaklja želja za pisanjem proze, ponekad nešto i uobličim, makar zapišem ideju da ju ne zaboravim. Na blogu sam uostalom objavio pet-šest priča, može ih se naći klizeći unatrag kroz arhivu.
U konceptima imam proznu zbirku, za koju sam siguran tek da će se zvati "Pazinske priče", i da će tu biti dosta fantastike, pa i znanstvene fantastike, a sve će se priče zbivati ovdje, u Pazinu i Istri, iako možda ne i "sada". Pisao bih ja i romane, ali vidjet ćemo hoću li uspjeti prije penzije J.
Za kraj, jedno pitanje nevezano za književnost – pojasnite čitateljstvu istočno od Učke razliku između Istrijana i Istrana.
U inat svima koji tu navodnu dilemu politiziraju i s dosta ili neznanja ili zlobe tu nalaze neke razlike, ja ću reći, s punom moralnom i materijalnom odgovornošću, da razlike između Istrijana i Istrana – nema.
Hvala, takvom sam se odgovoru i nadao :)