Dodjela nagrade 'Piširiši' za najbolju slikovnicu
Održava se
30.09.2017. u 11h
30.09.2017. u 11h
Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade / Klub prvih pisaca dodijelit će u subotu 30. rujna u 11 sati, u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu nagrade pobjednicama natječaja "Piširiši" za najbolju i najljepšu slikovnicu za najmlađe.
Na ovogodišnjem natječaju s temom "Budućnost" nagrade su osvojile Ozana Ramljak (za tekst) i Ivana Crnošija Galović (za ilustracije) pobjedničke slikovnice "Što će biti kad odraste".
Nakon prigodnih riječi prosudbenog žirija - koji su ove godine činili Silvija Šesto, predsjednica Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade, Gordana Lukačić, prošlogodišnja pobjednica, Nada Mihaljević, spisateljica i članica HDKDM-a, te Snježana Babić Višnjić, potpredsjednica i urednica izdanja HDKDM-a -moći ćete po povlaštenim cijenama prisvojiti nagrađenu slikovnicu uljepšanu za potpise autorice i ilustratorice.
Što će biti kad odraste
Ono što je presudilo da autorski projekt dviju autorica - spisateljice Ozane Ramljak i ilustratorice Ivane Crnošije Galović „Što će biti kad odraste“ - bude ovjenčan nagradom Piširiši jest dječje, zaigrano poimanje budućnosti, sutrašnjost kao igra. Lepršavost i vedrina glavne su odlike Ozaninih stihova, ali i razumijevanje za dijete, njegovo poimanje svijeta i njegove potrebe.
Stihovi su napisani velikim tiskanim slovima koji će i najmlađima, onima koji su tek svladali slova, omogućiti da sami pročitaju ovu slikovnicu, a lakoća i pjevnost rima brzo se pamte. Minimalistička ilustracija Ivane Crnošije Galović jednostavnim zaigranim crtežom odlično nadopunjuje Ozaninu vrckavost koja odražava djetinju energiju i tipično stalno predomišljanje, koje je iskorišteno kao okosnica ove stihovane priče o djetinjstvu. Upotrebom imenica koje dominiraju nad glagolima i nabrajanjem dobiva se na dinamici i gotovo filmičnoj izmjeni slika. Svaka je strofa himna neograničenim mogućnostima koje djetinjstvo prostire pred dječje zaigrane nožice.
Iako je slikovnica namijenjena najmlađima i s njima korespondira na njima lakorazumljivoj ludističkoj razini, sadrži i sloj značenja upućen odraslima, premošćujući naizgled velik jaz između najmlađih, koji tek povezuju prve riječi i rečenice, i onih u već dostojanstvenim godinama, sugerirajući da obzorje mogućnosti može, osim djetinje, postati i cjeloživotna vizura.
Cijeli je svijet u autoričinu poimanju istodobno i golemo igralište, ali i jedini prostor ozbiljna djelovanja, pa se nameće misao da je jedina razlika u tome kako ćemo provoditi svoje dane: u opredjeljenju hoćemo li svijet gledati kao prostor mogućnosti, kao djeca, ili kao prostor prisile, tipično za odrasle. Riječ je o djelu koje slavi djetinji pogled na svijet i radost življenja kao iskru koju treba njegovati da ne bi utrnula jer je u njoj sadržana iskonska klica života.
Stoga je ova slikovnica dobrodošlo štivo najmlađima, onima koji se tek sprijateljuju s knjigama s kojima će se, toplo se nadamo, nastaviti družiti i tijekom odrastanja i zrelosti.