Dva nova naslova : Besplatne elektroničke knjige
Društvo za promicanje književnosti na novim medijima (DPKM) objavilo je u okviru projekta "Besplatne elektroničke knjige" dva nova naslova: izabrane pjesme Blaisea Cendrarsa "Sve do Srca Svijeta" i roman Irene Lukšić "Pismo iz Sankt Peterburga".
Knjigu "Sve do Srca Svijeta" 2002. godine u tiskanom obliku objavila je Naklada MD, a "Pismo iz Sankt Peterburga" 2006. Gradska knjižnica "Ivan Goran Kovačić" iz Karlovca.
Trenutno je na mrežnim stranicama projekta "Besplatne elektroničke knjige" dostupno 82 naslova.
O knjigama:
Poput legendarnih engleskih jezerskih pjesnika, ime Blaisea Cendrarsa u kanonu francuske književnosti stoji uz bok Célineu, Proustu i Genetu kao jedan od vrhunaca europskog modernizma. Kozmopolitska, mimetska, pustolovna, skitnička, izmaštana, polaroidna, posuđena, ishodana...
- Cendrarsova se poezija sada obraća čitatelju možda i prijateljskije negoli u vrijeme nastajanja početkom 20. stoljeća. Duboko vjerujući u smisao pjesničkog pothvata, Blaise Cendrars je ozbiljivši vlastitu maštu uspio izmaštati novu zbilju, a sve uz romantičarski zanos dostojan legendarnih engleskih jezerskih pjesnika. Elastičnost i uvjerljivost njegova izraza održali su ga itekako svježim i uzbudljivim i danas kada ga po drugi put imamo prilike podrobnije upoznati u hrvatskom prijevodu vrsnog pjesnika Tomice Bajsića. Bajsićev izbor iz njegova pjesništva obuhvaća više od tri četvrtine opusa, što knjigu "Sve do Srca Svijeta" čini iznimnim književnim događajem. (Damir Šodan)
Irena Lukšić se u hrvatskoj književnosti pojavila početkom 80-ih godina radovima koji su stilski gravitirali tzv. prozi u trapericama, odnosno, mladoj urbanoj književnosti koja se nastojala osloboditi teškog zagrljaja egzistencijalizma i socrealističke servilnosti. Početkom 90-ih godina pak njen se izraz tražio u jeziku, u citatima rukopisa koji su obilježili svjetsku riznicu kulture. Sad, početkom novog tisućljeća i stoljeća, ona se ponovno vraća tradicionalnom izričaju.
"Pismo iz Sankt Peterburga" ima sve odlike tradicionalnosti: jasan i precizan izraz, priču koja teče, situacije koje dodiruju "tipičnost", laku identifikaciju s velikim krugom različitih profesionalnih i društvenih skupina. Ishodište priče tiče se Slavističkog kongresa u Osijeku: tamo se na nekoliko dana zajedno nađu brojni znanstvenici iz Hrvatske i svijeta, koje ne povezuje samo struka i pogled na svijet, nego i niz tema iz prošlosti koje se - slučajno ili ne - osvješćuju upravo na znanstvenom skupu.
Posebnu pozornost privlače junaci iz slavenskih zemalja, kojima je nevidljiva poveznica bila vrijeme i društveno-politička sudbina. Tako pred nama "paradiraju" jezikoslovci i kulturolozi iz Hrvatske, Rusije, Poljske i Slovenije, dok s druge strane - i u znatno manjem broju - dolaze teoretičari književnosti iz Estonije, Norveške i drugih neslavenskih država. Premda su u prvom planu zanimljivi fabularni meandri, ovaj roman čitatelja uvlači u duboki intelektualni i emocionalni angažman. (Nada Eleta)