Dvije nove besplatne knjige: Ahmatova i Koščec
Društvo za promicanje književnosti na novim medijima (DPKM) objavilo je na mrežnim stranicama projekta "Besplatne elektroničke knjige" dvije nove besplatne elektroničke knjige: izbor iz poezije jedne od najpoznatijih svjetskih pjesnikinja – Ane Ahmatove "Tri jeseni" i roman višestruko nagrađivanog hrvatskog prozaika – "Netko drugi" Marinka Koščeca. Izbor, prijevod i pogovor knjige "Tri jeseni" potpisuje nagrađivani prevoditelj Fikret Cacan.
Trenutno je na mrežnim stranicama projekta "Besplatne elektroničke knjige" ( www.elektronickeknjige.com ) dostupno 52 naslova.
Bilješke o autorima novih besplatnih elektroničkih knjiga:
Anna Ahmatova rodila se 1889. godine u gradu Bolšoj Fontan kod Odese, a djetinjstvo je provela u Carskom Selu kod Peterburga. Studirala je u Kijevu i Peterburgu, a počela objavljivati stihove 1907. Prva knjiga "Večer" izašla je u Peterburgu 1912, a proslavila se u književnim krugovima sljedećim knjigom "Brojanice" (Četki). Godine 1910. udaje se za pjesnika N. Gumileva, s kojim posjećuje Pariz, gdje prijateljuje s talijanskim umjetnikom Amedeom Modiglianijem. Godine 1921. strijeljan je Nikolaj Gumilev, pod lažnom optužbom za proturevolucionarnu urotu, s kojim je djelovala u književnoj grupi akmeista, kao i O. Mandeljštam, S. Gorodecki i dr. Početkom tridesetih uhićen je sin Lev Gumilev koji će tri puta provesti 14 godina u logorima.
Od 1924. do 1940. nisu joj tiskane pjesme, iako je stvarala i pripremala knjige, pa je zato prevodila stranu poeziju radi preživljavanja. U to vrijeme stvara jedinstvenu poemu "Rekvijem" o vremenu staljinističkih čistki. Za vrijeme Domovinskog rata boravila je u evakuaciji u Taškentu (Uzbekistan), gdje je prijateljevala s Elenom, ženom M. Bulgakova. Često boluje i naporno radi u korist brojnih logoraša. Iz Saveza književnika je isključena 1946. (skupa s M. Zoščenkom) na zahtjev tajnika CK-a N. Ždanova ("ždanovizam") zbog "bezidejnosti, pesimizma i dekadencije". Tek poslije Staljinove smrti 1953. počinje lagana rehabilitacija i stjecanje slave u Domovini i svijetu.
Godine 1961. izlaze "Pjesme" (Stihotvorenija), a nominacija za Nobelovu nagradu se ne ostvaruje zbog švedskih strahovanja da se ne ponovi "slučaj Živago". Osim stihova, pisala je o sebi i svojim prethodnicima (Puškinu i Ljermontovu) te suvremenicima (Bloku i Mandeljštamu te Modiglianiju). Značajna je Ahmatovina knjiga komparativnih istraživanja o pitanjima puškinistike te radovi o arhitekturi starog Peterburga. Dobila je talijansku nagradu "Etna-Taormina" i počasni doktorat Sveučilišta u Oxfordu. U rodnoj Odesi je pjesnikinji posmrtno podignut spomenik 1989, u Moskvi postoje tri, a u Peterburgu (jedanaesti po redu) krajem 2006. postavljen je veliki spomenik pred zatvorom gdje je donosila pakete sinu i mužu. Umrla je 5. ožujka 1966. u Domodedovu kod Moskve, poslije četvrtog infarkta.
Ahmatova je prva svjetska pjesnikinja, po tome što je prva ostvarila svjetsku poeziju na ženske teme, odnosno, iz ženskog lika – sama Marina Cvetaeva ju je prozvala "prvim Pjesnikom u ženskom obličju", a ona je napisala da je "naučila žene govoriti". Zvali su je i "dušom Srebrnog vijeka", kako Rusi zovu neobično plodno razdoblje prijelaza u XX. stoljeće, kada se dogodio rascvat ruske kulture, od simbolizma i avangarde do akmeizma i oberiuta itd. Ahmatovin stih je sažet, teme često svakodnevne uz duboke kulturološke uvide i poetski tragizam. Klasična jasnost se preklapa s višeznačnom nedorečenošću uz harmoniju stila. Krunom stvaralaštva se, osim zbornika-poeme "Rekvijem" ponekad smatra "Poema bez junaka", o pjesničkim prethodnicima i supatnicima. (Fikret Cacan)
Fikret Cacan rođen je u Zenici, BiH, 28. lipnja 1958; studirao u Zadru i Zagrebu; prof. komparativne književnosti i filozofije, stručni bibliotekar. Radio u Rektoratu Sveučilišta, Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, Hrvatskoj izvještajnoj agenciji, urednik); kao honorarni suradnik radio je za razne novine (redaktor, vanjskopolitički komentator, književni i filmski kritičar). Uredio i lektorirao niz važnih djela za razne izdavače. U koautorstvu izradio leksikon DHKP-a Svjetska književnost u hrvatskim prijevodima 1945-1985; postavio izložbu Aleksandar Puškin 1999-1938. u NSK-u o 200. obljetnici rođenja (medalja ruskog Ministarstva kulture) itd. Godine 1989. za knjigu Osipa Mandeljštama "Pjesme i eseji" dobio nagradu DHKP-a za najbolji prijevod poezije.
Marinko Koščec, jedan od najvažnijih mlađih hrvatskih romanopisaca današnjice, rođen je 1967. u Zagrebu. Diplomirao engleski i francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1992. Magistrirao književnost na sveučilištu Paris VII 1995. i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1997. Doktorirao 2005. s radom na temu djela Michela Houellebecqa. Zaposlen na Katedri za francusku književnost Odsjeka za romanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Romanopisac, esejist, prevoditelj.
Roman "Netko drugi" 2002. godine osvojio je nagradu "Meša Selimović", rukopis "Wonderland" 2003. osvojio je nagradu VBZ-a za najbolji neobjavljeni roman. Objavio: "Otok pod morem" (Feral tribune, Split, 1999.); "Netko drugi" (Konzor, Zagreb, 2001.); "Wonderland" (VBZ, Zagreb, 2003.); "To malo pijeska na dlanu" (Profil, Zagreb, 2005.).
DPKM planira u 2007. godini objaviti 20 novih naslova, a među njima i knjige Stjepana Balenta, Daše Drndić, Roberta Mlinarca, Sime Mraovića, Ivice Prtenjače i Jurice Starešinčića.