Hermann Hesse : Priče o vješticama i sablastima iz Rajnskog antiquariusa
Istarska pučka predaja, što odavna nije nikakva tajna, raspolaže živopisnom galerijom fantastičnih bića. Među najpoznatijima su štriguni, istarski vampiri, koji su u liku Jure Granda, nemirnog zloduha koji je u 17. stoljeću sijao strah istarskim mjestašcem Kringa, dobili i prvog svjetski poznatog eksponenta.
Legendu o zlogukom Grandu prvi je opisao slovenski putopisac i povjesničar Janez Vajkard Valvazor u svom kapitalnom djelu "Slava vojvodine Kranjske" (1689), čije polje interesa pokriva velik dio današnje Slovenije, Istru i neke susjedne regije poput Koruške ili Hrvatskog Primorja, a slovi i kao jedna od najznačajnijih europskih knjiga između renesanse i prosvjetiteljstva.
Od Valvazora legendu su kasnije preuzeli drugi autori, poput njemačkog katoličkog pisca Josepha von Goerresa (Kršćanska mistika, 1836), a našla se i u pozamašnom zborniku "Znameniti i korisni Rajnski antiquarius", što ga je njemački novinar i publicist Christian von Stramberg sredinom 19. stoljeća objavio u 39 svezaka, nastojeći, na tragu baroknih kroničara, dati cjelovit prikaz Rajnske oblasti, njene prirode, povijesti, gospodarstva, religije, narodnih običaja i vjerovanja od ranog srednjeg vijeka do njegova doba.
Autor široke erudicije, neka vrsta zakašnjela polihistora, prikupio je neizmjernu količinu podataka, koju očevidno nije ni mogao, ni želio ukrotiti. Publika mu je, međutim, rado opraštala labirintične putove i stranputice kroz povijest Rajnske oblasti, koji su ga, posebice kod dokumentiranja fantastičnih vjerovanja i neobjašnjivih događaja, nerijetko vodili prema svjedočanstvima iz drugih zemalja, pa i prema djelima drugih autora.
Dio građe iz Strambergova almanaha objedinio je 1924/25. njemački pisac Hermann Hesse (1877-1962) u knjizi "Priče o vješticama i sablastima iz Rajnskog antiquariusa". Pružajući, sukladno autorovoj priređivačkoj intenciji, "dubok uvid u šarolik svijet europskih praznovjerica", Hesseova knjiga predstavlja jedan od tridesetak relativno nepoznatih priređivačkih projekata, za koje tijekom života nije pronašao izdavača.
Širokog tematskog spektra, koji se proteže od vještičjih vradžbina i vragolija kućnih duhova do vampira i bezglavih sablasti - i u drugim pričama primjetni su tragovi autora iz Valvazorova doba - "Priče" se tako i bez jasnog navođenja prvotnih izvora mogu čitati kao vrijedna etnografska građa, a nude i obilje korisnih podataka za proučavanje djela Hermanna Hessea, posebice s aspekta njegova zanimanja za natprirodno i onostrano u narodnim predajama.
Legenda o Juri Grandu, prvom imenom i prezimenom dokumentiranom europskom vampiru, koji je terorizirao prestravljene mještane Kringe, dok mu 1672. "časni egzekutori" nisu odsjekli glavu, dospjela je u žarište zanimanja navedenih autora, pa tako i Hessea, zacijelo i zbog Valvazorove tvrdnje kako "u izvjesnost događaja nema sumnje", jer je on "osobno razgovarao s ljudima koji su bili nazočni."
Tako objavljivanje "Priča" ne predstavlja samo vrijedan doprinos kompletiranju Hesseova opusa u hrvatskom prijevodu, već dokumentira i put jedne od najosebujnijih istarskih legendi od 17. stoljeća do današnjice.