Hrvoje Turković : Politikom po kulturi: Polemike (1968-2002)

Hrvoje Turković: Politikom po kulturi

Politikom po kulturi Turković Hrvoje

Tako mlad a već – Turković! U tekstu iz 1969., naslovljenom "Crnomrčenje o crnom filmu", mladi Hrvoje Turković (1943.) već iskazuje sve odlike zrelog Turkovića. Stupajući u obranu "crnog filma", tada izloženog snažnim institucionalnim napadima koji će ubrzo privesti kraju najplodnije razdoblje jugoslavenskog filma, Turković napadačima odgovara svojom prepoznatljivom odmjerenošću i analitičnošću.

Progonitelji udaraju s ideoloških i političkih pozicija, a Turković odgovara s ontoloških i filmsko-teorijskih visina. Progonitelji prozivaju "crni film" zbog nasilja, golotinje, psovanja, zbog naturalizma, prizora bijede, moralnog i socijalnog propadanja – koje ne predstavlja objektivnu socijalističku stvarnost. A Turković profesorski, ex cathedra, uzvraća da je film "prikazivačka umjetnost", "da prikazuje nešto što postoji neovisno o njemu", "i kao takvo ima svoja obilježja, svoja značenja i svoj značaj, prije i mimo filma", da "vrijednost umjetničkog djela nije u vrijednosti predmeta kakav je sam za sebe, već u samoj prikazbi", "poimanju i doživljaju tog predmeta", da ružne stvari koliko i lijepe "imaju jednake šanse da budu predmet velike umjetnosti", da ljepota jedne stvari "a priori ne pogoduje umjetnosti", "niti ružnoća druge a priori ne ugrožava i onemogućuje umjetnost", itd…

Uglavnom, kraj je šezdesetih a pred nama je već potpuno formirani Turković; Turković u punom zamahu, dubokouman, precizan, neprobojan, te teorijski, analitički i polemički posve iznad diskursa i kapaciteta uobičajenih napada na "crni film". No tu je još i nešto. Turković koji možda i nije toliko poznat. Borbeni Turković. Turković koji se svojim protivnicima ne libi predbaciti glupost; koji priznaje svoju gorčinu; koji utjecajne kolege proziva nepismenima – pritom ubojito koliko i detaljno raščlanjujući njihove tekstualne besmislice.

Svoje tekstove u obranu "crnog filma" i autorskih sloboda Turković je kanio objaviti u obliku knjige već početkom sedamdesetih. Na pojačanu političku represiju trebalo se odgovoriti knjigom, kao nastavkom polemičkog angažmana. No ondašnja Republička samoupravna interesna zajednica za kulturu (RSIZ za kulturu) nije odobrila potporu. Knjigu su potom odbila i dva nakladnika. A izdavač iz Beograda koji je inicijalno pokazao interes naposljetku je zatražio određene izmjene u dostavljenom rukopisu.

Turković je to odbio (posrijedi su bili već objavljeni tekstovi pa su svake izmjene bile isključene), i tako je ideja o knjizi koja bi lupila po politici je zamrla. No nije zamrlo i lupanje politike po kulturi. Ideološki i politički pritisci s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih nastavili su se sedamdesetih, kulminirajući napadima na negativne kritike Zafranovićeve "Okupacije u 26 slika". A novi zamah i novu ideološku paradigmu dobili su devedesetih godina. Dapače, kako Turković piše u predgovoru: ideja krojenja kulture prema favorizoranoj ideološkoj matrici vladajuće garniture opet je aktualna i danas, 2016. godine.

Kraj je šezdesetih a pred nama je već potpuno formirani Turković; Turković u punom zamahu, dubokouman, precizan, neprobojan, te teorijski, analitički i polemički posve iznad diskursa i kapaciteta uobičajenih napada na „crni film“. No tu je još i nešto. Turković koji možda i nije toliko poznat. Borbeni Turković.

I zato, evo nam polemika "Politikom po kulturi": knjige koja je zakasnila više od četrdeset godina, ali je svejedno još uvijek aktualna, pa ispada da bez obzira na kašnjenje nikako da zakasni.

Zastupajući mahom iste stavove o slobodi izražavanja, autorskoj i kritičkoj, Turković je dobivao posve različite političke diskvalifikacije. Čas je zbog potpore "crnom filmu" bio sumnjiv vladajućem režimu, čas su ga hrvatski nacionalisti poput Antuna Vrdoljaka proglašavali "centralistom" jer zastupa "crni" odnosno srpski film, a onda je opet krajem sedamdesetih zbog kritike Zafranovića od Gorana Babića prozvan dijelom "zastrašujuće falange" koja povezuje "slobodne mislitelje" s "ustaškom štampom"... Zapravo, koliko su zanimljivi Turkovićevi polemički istupi, toliko se u dokumentacijskom smislu čine zanimljivijima i reakcije na njegove tekstove, objavljene u dodacima knjige.

Posebice golemi tekst Gorana Babića, objavljen 1980. u Oku. Babićev napad na kritičare "Okupacije" (Ninu Pavića i Polet, Turkovića, i Vojimila Rabadana iz Hrvatske književne revije Marulić) fascinantna je demonstracija političkog raketiranja s najvišeg režimskog mjesta. Posve legitimne filmsko-kritičarske reakcije na Zafranović film, objavljene u omladinskom tisku, Babić uvezuje s nacionalističkim pa i revizionističkim reakcijama Vojimila Rabadana. Optužba je na kraju monstruozna. Pavićev pokušaj stvaranja modernog, komercijalnog lista za mlade, i Turkovićev analitički pristup pobjedniku Pule, postaju najednom dijelom široke i mračne, kriptoustaške, kontrarevolucionarne zavjere.

Dvojica mladaca, "svjesni ili nesvjesni svoje uloge" – Pavić koji "baš i nije više klinac", i Turković "za kojeg nije jasno otkud u njemu toliko mrzovolje, mržnje i netrpeljivosti" – tako postaju ni više ni manje nego produžene ruke crne reakcije i fašističkog podzemlja… I evo nam opet jednog Turkovića! Imali smo mladog i još nježnog ali posve prepoznatljivog Turkovića; upoznali smo borbenog Turkovića; a na kraju nam Goran Babić gura sliku jednog gotovo pa demonskog Turkovića, prave izmučene duše upregnute u paklenska kola.

Upravo ta posljednja sličica; Babićeva optužnica i priloženi kolažni, "kubistički" portret Turkovića, možda je i najbolja ilustracija ovih sabranih polemika, njihovog vremena, kada u novinama nije nedostajo olova.


( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

Hrvoje Turković

Politikom po kulturi : Polemike (1968-2002)

• Meandarmedia 05/2016.
• 217 str., meki uvez
• ISBN 9789533341262

'Politikom po kulturi' zbirka je napisa što su objavljivani u novinama, revijama i časopisima tijekom tridesetak godina, od konca šezdesetih, za vrijeme socijalističke Jugoslavije, te u prvom desetljeću samostalne, tranzicijske Hrvatske. Posrijedi su napisi polemičke motivacije i naravi kojima se neprestance bori protiv intervencija političara u film, i, općenito, u kulturne stvari, političara koji od prilike do prilike smatraju posve legitimnim arbitrirati u stvarima kulture.