Irvine Welsh : Moje knjige govore o preobražaju u svijet bez rada
Škotski pisac, dramatičar i scenarist Irvine Welsh, poznat po svojoj direktnoj, dijalektalnoj prozi, prošli je utorak virtualno gostovao na 19. FEKP-u koji se, u suradnji s britanskim Hay Festivalom, od 4. do 9. listopada održao u Rijeci i Zagrebu, online i uživo. S Welshom je iz Rijeke razgovarao njegov prevoditelj i prijatelj, pisac Borivoj Radaković. Šira čitateljska publika Welsha možda najviše prepoznaje kao autora romana Trainspotting (1993.), po kojemu je snimljen i istoimeni film, ali na hrvatski su mu prevedeni i romani Smeće (1998.), Ljepilo (2001.) i Porno (2002.) te zbirka kratkih priča Acid House (1994.). Uz Radakovića, popis Welshovih prevoditelja/ica uključuje Vladimira Cvetkovića Severa, Ladu Silađin, Suzanu Sesvečan, Ivana Polića, Mirnu Herman i Selmu Dimitrijević. A Welshu smo, u subotu, postavili nekoliko blic pitanja na koja je promptno odgovorio prije nego što opet nestane u nekoj s ovom našom manje kompatibilnoj vremenskoj zoni.
***
Acid house
Lora Tomaš: Pisci koji u svojim djelima naveliko spominju droge često ne vole da im se knjige etiketira kao knjige o drogama. Gdje vi stojite po tom pitanju?
Irvine Welsh: Moje knjige govore o preobražaju u svijet bez rada. Droge su samo jedna od pošasti koje ispunjavaju prazninu. Dok se od kapitalizma krećemo prema konceptualizmu i suočavamo s činjenicom da ljudi postaju višak, droge imaju ulogu analgetika i anksiolitika.
Što su droge ipak učinile za vas?
Dovedu te u kontakt sa zanimljivim ljudima i priličnim brojem izgubljenih duša. Pa i u neke beznadne škripce. A to je za pisca uvijek interesantno.
U svojim se knjigama vraćate istom setu likova. Koji vam je najdraži, a tko vas je tokom godina najviše iznenadio?
Najdraži mi je Spud, a najveće iznenađenje Begbie.
Dosta se selite po kontinentima – izbor ili okolnosti? Nerviraju li vas sintagme poput građanin svijeta, globalni građanin i slično?
Mrzim izraz globalni građanin gotovo jednako kao što mrzim riječ internacionalist. Obično tako sami sebe opisuju samodopadni skorojevići koji se kreću na relaciji London-New York-L.A., ili obilaze konferencije, od aerodroma do hotela do centra. Ja se selim dijelom zbog inspiracije, često zbog ljubavi.
Kažete da živimo u postkulturalnom svijetu, ali i da smo u prijelaznom razdoblju. Prema čemu idemo?
Prema tome da se pretvorimo u androide bez duše koji slušaju naredbe gospodara i navodne imperative tehnologije. Mislimo da postajemo silikonski bogovi koji će odletjeti u svemir, a samo smo još jedan virus što mutira. Ubijamo ono dobro u nama.
Smatrate da nam Zapad više nema što za ponuditi, da je to civilizacija na izdisaju. Što nam nudi Istok – kakva obećanja, koje probleme?
Tinejdžeri znaju da se Zapad do kraja iscrpio, zato su opsjednuti Istokom. Ja Istok poznajem samo kao turist, pa ne mogu puno reći. Ali opsesija Zapadnih tinejdžera azijskim kulturama zanimljiva je, važna i instruktivna.
Koji bi bio najbolji odgovor na ovu pandemijsku krizu? Nazire li joj se kraj?
Ne. Nema dobrog načina da se nosimo sa svime time, samo manja zla, a nitko sasvim ne zna koja. Novi Zeland je, čini se, jedina zemlja koja je ponudila brzo, odlučno i učinkovito vodstvo. Ovi naši gori su od beskorisnih.
U vašoj novoj knjizi, Dead Men's Trousers (2018.), progovarate, među ostalim, o starenju. Što se mijenja kako starimo, i na koje načine? Što želimo, a što ne više?
Više želiš ljubav i umjetnost, a manje novac. Barem ja. Godine nas promijene na načine koje ne možemo predvidjeti.
Na čemu trenutno radite? Što vas najviše zanima?
Neke nove knjige i nešto za televiziju. Sve se više ovih dana zanimam za prijatelje. Volim provoditi vrijeme s njima.
Ponovno se bavite i DJ-anjem, trenutno u Miamiju. Kakva je ondje kultura tijela?
Mislim da su jedina kultura tijela u Miami Beachu sada očajni cugeri i narkići koji se grebu za novac turista kojih trenutno nema. Ne znam kad će se sve vratiti u formu. Nadam se. Volim Miami.
Smatrate li pisanje ili glazbu svojim primarnim izričajem?
Pisanje, mislim. Previše sam fan glazbe da bih bio dobar u njoj. Uvijek imam osjećaj da odajem počast, dok u pisanje samo uronim.
Što slušate u zadnje vrijeme? Glazbene preporuke?
Weatheralla. Po cijele dane.