Knjiga protiv Rolexa... na koga se kladite?
Lijepo je bilo u srijedu navečer slušati novu ministricu kulture Ninu Obuljen Koržinek koja je upravo probleme hrvatske knjige, nakladnika i autora istaknula kao prioritetno pitanje kojim se misli pozabaviti na samom početku svojeg mandata. I tek što smo pod novom dozom zadnjih godina negdje zametnutog adrenalina krenuli vaditi iz ladica, brisati prašinu i ponovno slagati brojne dokumente i projekte koje je knjižni sektor proizvodio posljednjih godina, četvrtak ujutro je donio promjenu raspoloženja.
Razlog je bio u netom predstavljenom programu porezne reforme, u koju je ugrađeno i to da sadašnja "povlaštena" stopa od 5% PDV-a na knjigu (hranu, lijekove...) 1. siječnja 2018. raste čak na 12%, što je u direktnoj suprotnosti s bilo kakvim pokušajem konsolidacije hrvatskog tržišta knjige (kao i života tzv. malog čovjeka).
Ako se to zaista s početkom 2018. i dogodi, biti će to zapravo samo veliki finale sada već decenijske nedovoljne brige za hrvatsku knjigu, svojevrsni deja vu onoga što nam se već dogodilo 1. siječnja 2013., kada smo samo mogli konstatirati da knjiga više nije zaštićena tzv. nultom stopom PDV-a, pa se od tada na knjige primjenjuje stopa PDV-a od 5%, baš kao i na kruh, mlijeko, lijekove... dok e-knjiga i dalje ostaje opterećena stopom PDV-a od 25%.
Danas, kada hrvatska knjiga tj. cjelokupni knjižni sektor prolazi krizu koja je po mnogočemu izraženija nego li je bila ona ratnih 90-tih godina, i kada se npr. neprihvatljivo dugo čeka na usvajanje i početak provođenja Nacionalne strategije poticanja čitanja, već i samom prijedlogu povećanja a ne smanjenja stope PDV-a na knjigu svi dionici knjižnog sektora, uključujući naravno i čitatelje, moraju se oduprijeti svom preostalom snagom, i već pri prvim nagovještajima otkloniti bilo kakav prijedlog povećanja PDV-a na knjige.
To se može i mora postići u dijalogu sa resornim ministarstvima, u prvom redu Ministarstvom kulture, Ministarstvom znanosti i predlagateljem - Ministarstvom financija. Utoliko će biti potrebno da se knjižni sektor i dodatno angažira i podastre ministrici Obuljen Koržinek i egzaktnije pokazatelje/strategije/argumente o nužnosti ne povećavanja stope PDV-a na knjigu (kao i one za smanjivanje stope PDV-a na e-knjigu!) koje bi onda i ona mogla zagovarati u komunikaciji s kreatorima porezne reforme u Ministarstvu financija.
Štoviše, želi li se osigurati opstojnost hrvatske knjige (čitaj: i kulture, znanosti i obrazovanja), trebalo bi vratiti stopu od 0% jer takvih izuzetaka ima i na primjeru nekoliko razvijenih zemalja Zapada (Norveška, Irska, Velika Britanija), koje su odavno shvatile korelaciju nulte stope PDV-a i razvoja čitalačkih navika, odnosno održivosti proizvodnje knjiga.
Od 103 zemlje svijeta koliko ih je ove godine anketirala IPA – International Publishers Association (Međunarodna zajednica izdavača), 40 zemalja ima tzv. nultu stopu PDV-a na knjige, prosječni PDV na tiskanu knjigu je 4,8%, a na e-knjigu je 9,5%. U Europi prosječni PDV na tiskanu knjigu je 7,4%.
S predloženih 12% Hrvatska bi bila u samom europskom vrhu po visini stope PDV-a na knjige (izjednačena s Latvijom), viši PDV imale bi samo 4 zemlje (Armenija, Bosna i Hercegovina, Bugarska i Danska), a niži PDV na knjigu od Hrvatske imale bi čak 34 zemlje (uključujući npr. Nizozemsku, Francusku, Njemačku, Italiju, Sloveniju, Mađarsku, Srbiju...).
Žalosno je da se u trenutku kada se u svijetu sve ozbiljnje razmišlja o izjednačavanju stope PDV-a na tiskanu i e-knjigu, ili barem na smanjenje neopravdanog i destimulativnog PDV-a na e-knjigu (koji je u Hrvatskoj čak 25%!), knjižni sektor mora suočiti s novom pogubnom prijetnjom, i rasipati energiju umjesto je ulagati u nešto daleko produktivnije.