Kristian Novak dobitnik Nagrade Ksaver Šandor Gjalski za 2024.
Na ovogodišnji natječaj za Nagradu Ksaver Šandor Gjalski pristigla su 72 naslova. Prosudbeno povjerenstvo za dodjelu Nagrade Gjalski u sastavu: Antun Pavešković (predsjednik), Sofija Keča, Ingrid Lončar, Ivana Žužul i Ivica Matičević odlučilo je da se Nagrada Gjalski za 2024. dodijeli Kristianu Novaku za roman "Slučaj vlastite pogibelji" (Naklada OceanMore, Zagreb, 2023.).
Podsjetimo, u uži izbor za Nagradu Gjalski za 2024. ušli su sljedeći autori i djela (abecednim redom autora):
- Miljenko Jergović: Rat (Fraktura, Zagreb, 2024.)
- Nebojša Lujanović: Tvornica Hrvata (V.B.Z., Zagreb, 2023.)
- Nives Madunić Barišić: Žene koje vrište u sebi (Naklada Ljevak, Zagreb, 2024.)
- Kristian Novak: Slučaj vlastite pogibelji (OceanMore, Zagreb, 2023.)
- Tea Tulić: Strvinari starog svijeta (OceanMore, Zagreb, 2023.)
Nagrada Gjalski za 2024. godinu bit će uručena 26. listopada na svečanom proglašenju u Zaboku.
Obrazloženje Prosudbenog povjerenstva
Kristian Novak, otprije poznat kao književno uvjerljiv i snažan kritički glas i u ovom se djelu bavi kroničnim poremećajima hrvatskoga društvenog života. No, obilna eksploatiranost ove teme u hrvatskoj recentnoj prozi i drami, zadatak koji je sebi postavio Novak čini iznimno zahtjevnim. On je afirmirao autentičan etički kriterij u kontekstu javnog svođenja morala na pomodno moraliziranje. Nadalje, i ovaj naslov dokazuje da je on iznadprosječan pisac jedne male književnosti opterećene inflatornom prosječnošću. Uspio je i svoje i dvojbe svih nas situirati žanrovski, pritom nimalo ne kompromitirajući umjetničku zahtjevnost svoga pisma. Integrirao je kriminalistički prosede, propitivanje društvene etike i romanopisanje visoke literarne vrijednosti. Sam po sebi krimić je iznimno zahtjevna forma. Novak je poštovao njegova pravila igre, ali ih je i nadrastao.
Zapravo, on se poigrao, može se reći i na stanovit način našalio poetikom žanra, no hamletovskom gestom, s obzirom na to da se i u njegovoj „mišolovci“ likovi šale, ali usput ubijaju u šali. Kompleksnost Novakova postupka ogleda se u uporabi napete fabule kao alimentacije katarzi cinične igre „bogova“ u suvremenom kontekstu zamijenjenih polugama društvenog mehanizma, ništa manje moćnog od osvetoljubivih božanstava, s obzirom na to da i drevna i suvremena tragedija neumoljivo trebaju žrtve.
Kao vrstan profesionalac Novak je svjestan zanatskih sredstava koja su mu na raspolaganju. On zna kako vlastitim likovima ući pod kožu. Također, posjeduje kunderinsku vrlinu svakog uspješnog romanopisca, a to je dopustiti romanu da bude makar mrvu pametniji od svog autora. Ishod je onaj sjajan osjećaj prirodnosti, kao da se tekst ispisuje sam. Pritom, narativna je konstrukcija zasnovana na sjajnoj dosjetki: paralelno pripovijedanje u ich-formi i izlaganje priče u obliku filmskog scenarija. Kada scenarist, jedan od likova, na kraju apodiktički tvrdi kako je sve izmišljotina, jasno je da ništa nije izmišljeno i da ne trebamo vjerovati njemu, nego romanu. Stoga je, daleko iznad žanrovskih zadanosti, a opet čvrsto utemeljena na njima, ovo efektna genealogija jednog nemorala.
Brehtijansko pravilo o kazalištu ovdje se poopćuje na svekoliku književnost: ona nas prije svega mora zabaviti da bi nas mogla podučiti. Naravno, nije Novak pedagog, ali je poučniji od bilo kakve propedeutike. Ne koristeći priču da bi poučio, on pričom opominje.
U ime Prosudbenog povjerenstva
Antun Pavešković
Slučaj vlastite pogibelji
- Naklada OceanMore 09/2023.
- 280 str., tvrdi uvez
- ISBN 9789533321677
Roman 'Slučaj vlastite pogibelji' Kristiana Novaka ispripovijedan je kao pletenica, od poglavlja u kojima se naizmjence smjenjuju glas profesorice i scenarij koji prati događaje i akcije koje se roje oko braće policajaca, i vodi nas kroz slojeve sistema u srce društva i likova. Pitanja korupcije, lojalnosti, pojedinca nasuprot sistema, zakona i morala, ljubavi i slobode… iskrsavaju antiknom snagom u nuklearnom dobu, našem dobu, svuda oko nas i pozivaju na građansku hrabrost i rizik.