Miloš K. Ilić za knjigu kratkih priča 'Umorni kao psi' dobio književnu nagradu 'Edo Budiša'

Godišnja književna nagrada "Edo Budiša" Gradske knjižnice Pazin, pri kojoj djeluje književna rezidencija Kuća za pisce – Hiža od besid, ove godine ide Milošu K. Iliću za djelo "Umorni kao psi" (Partizanska knjiga, Kikinda). U konkurenciju su bili autori do 35 godina starosti kojima je u 2017. godini objavljena zbirka kratkih priča.
Nagrada se dodjeljuje od 2012. godine, a dosadašnji dobitnici su Srđan Srdić, Marko Pogačar, Bojan Krivokapić, Ivana Bodrožić, Lejla Kalamujić i Rumena Bužarovska...

Miloš K. Ilić rođen je u Pančevu 1987. godine. Piše prozu i radio drame. Kratke priče objavljuje od svoje petnaeste. Prvu zbirku priča „Priče o pivu“ objavila mu je beogradska Laguna 2008. godine.
Osim nagrađene knjige ove godine je na natječaj pristiglo još četiri naslova: zbirka "Transparentne životinje" (Partizanska knjiga, Kikinda) autora Stefana Boškovića, zbirka Mirka Božića "Kristalno zvono" (Fraktura, Zaprešić), zbirka "Svaka dobija" (Partizanska knjiga, Kikinda) autora Dimitrija Bukvića, te zbirka "Kad sam padala u travu" autorice Naide Mujkić (Centar za obrazovanje i kulturu Tešanj, Tešanj).
O dobitniku nagrade "Edo Budiša" odlučio je žiri u sastavu Vanesa Begić, Boris Koroman, Ivana Ujčić i Neven Ušumović.
U obrazloženju za dodjelu nagrade žiri ističe da je riječ o "izvanredno dramatiziranim pričama s bravuroznim osjećajem za suspens. Zbirku konceptualno objedinjuje mjesto zbivanja - Nedođin s okolicom (prepoznajemo motive srpske ravničarske provincije) - pa čitatelj stječe dojam da se neprestano nalazi u istom svijetu. To je svijet neispunjenih ljubavi, neiskazane bliskosti, surove tjelesnosti i velikih socijalnih razlika. Pripovijedanje odlikuju originalni detalji, fluidna sintaksa, kao i uvjerljivi dijalozi. Postupnom gradacijom fantastike, opscenosti i nasilja u zbirci, Milošu K. Iliću uspjelo je napisati knjigu izuzetne imaginacije i provokativnosti".
Edo Budiša

Edo Budiša, književnik (Rovinj, 20.VIII.1958 – Trst, 25.X.1984). Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Kao pravnik radio u rodnom gradu. Istaknuti je pripadnik književnog naraštaja quorumovaca, zarana se potvrdivši kao majstor kraće forme. Priče su mu objavljivane u Studentskom listu od 1979., potom u Pitanjima, Poletu, Večernjem listu, Omladinskoj iskri, Vidiku, beogradskoj Književnoj reči te posthumno u Novoj Istri, Quorumu i dr., a za njih je i nagrađivan.
Za života su mu tiskane "Lijepe priče" (1984) i roman "Klub pušača lula" (1984), a nakon smrti sabrana djela "Ponovo probuđeni čovjek" (1999). Obilježja njegova autorskoga pisma, koje otvoreno zrcali velike uzore svjetske literature jesu fragmentarnost, metatekstualnost, fantastika, svijet iluzija, osama kao usud, a s druge strane pripovjedačka vještina bliska tradicionalnijem proznom iskazu.
Zastupljen je u "Antologiji hrvatske novele" (1997) K. Nemeca, "Pričama iz Istre" (1999) Daniela Načinovića, "Glasima književne Istre" (2002) Borisa Biletića i dr.
Izvor: Istrapediahttps://www.istrapedia.hr/hrv/383/budisa-edo/istra-a-z/