Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Vijest • Piše: MV Info • 13.12.2007.

Nova besplatna e-knjiga : Povijest anarhizma

Na mrežnim stranicama "Besplatne elektroničke knjige" objavljen je novi naslov: "Povijest anarhizma" Maxa Nettlaua. Knjiga je objavljena u suradnji sa zagrebačkim DAF-om, unutar novoosnovane biblioteke 'ElektroDAF' u kojoj će biti reizdani DAF-ovi klasici anarhističke misli.

Trenutno je na mrežnim stranicama projekta "Besplatne elektroničke knjige" (www.elektronickeknjige.com/) dostupno 68 naslova.


O KNJIZI:

Anarhizam se, kao društvena filozofija i kao ideologija, pojavio u prvoj polovici devetnaestog stoljeća. Kao uostalom i marksizam, korijene vuče iz Francuske revolucije (1789.), buržoaskog društva, nastanka radničke klase te rođenja industrijskoga kapitalizma, a i jedno i drugo učenje ishodište nalazi u radničkoj klasi. Prvi koji je upotrijebio riječ anarhizam u pozitivnom smislu, u namjeri da se samodefinira u kompliciranoj panorami ideologija u Francuskoj 1848, bio je Pierre Joseph Proudhon (1809-1865). On je, naime, bio taj koji je razradio političku i društvenu filozofiju anarhizma te protumačio kulturu i povijest koja se istinski može definirati kao anarhizam. Poslije je zamijenio taj negativan termin drugima koji imaju pozitivno značenje: mutualizam, industrijska demokracija itd. Upravo zbog te negativne terminologije koja je pratila anarhizam: uglavnom kao potpuna odsutnost reda i organizacije, dakle, kao zauzimanje za kaotično stanje unutar ljudske zajednice, Nettlau, kao i većina važnijih anarhističkih mislilaca koje rečeni autor spominje u svojoj knjizi, takve predrasude o anarhizmu nastoji opovrgnuti.

Stoga autor u tom svojevrsnom vodiču kroz anarhističku teoriju i praksu unosi mnogo pozitivnih emocija kad govori o istinskim liberterima, kakvim je, primjerice, doživljavao Lava Tolstoja, ali i mnoge druge anarhiste-idealiste, zahvaljujući kojima je anarhizam od 1886. do 1893. "doživio trenutke velikog zanosa, velike energije, ganutljivih izraza dobrote i ljepote". Tada je, naime, anarhizam uspio nadrasti sektaštvo, fanatizam i nesnošljivost, osobine o kojima Nettlau u knjizi priča s velikom dozom razočaranja, onako ljudski tužno. Autor nije ništa manje razočaran, i ne štedi riječi pokude kada je u pitanju famozni duo Karl Marx - Friedrich Engels, ali i komunisti u cjelini, koji su, prema njegovu mišljenju, u danom povijesnom kontekstu svojim djelovanjem nanijeli mnogo štete anarhističkom pokretu. [...]

Dodatak knjizi, esej Zorana Sente "65 godina anarhizma (1934-1999)" daje poseban, aktualan začin problematici anarhizma. Fenomenološkim pristupom Senta određuje moderno značenje pojma anarhizam, kao učenja slobode - a ne pokreta, koje nije ništa više od općeg usmjerenja unutar kojeg si potpuno autonomni pojedinci određuju vlastiti smjer. Onaj, naime, smjer koji nikad ne prelazi granice zadane općim parametrima antidržavnog, antikapitalističkog, antihijerarhijskog sporazuma. Posebno je zanimljiv osvrt na anarhističke samotnjake današnjice - kao što je Noam Chomsky, ili kakvi su bili Murray Bookchin, Paul Feyerabend - i njihove ideje koje se bave i koje upućuju na probleme današnjice. Jer, ukazivanje na negativne posljedice procesa globalizacije, goruću ekološku problematiku, tema je općeljudske svakodnevice. (Ivana Erceg, Vijenac )


O autoru:

Max Heinrich Hermann Reinhardt Nettlau, rođen je 1865 godine u Neuwaldeggu, predgrađu Beča. Školovao se u Beču gdje je 1882. počeo studij filologije, a nastavio ga doktorskim studijem u Londonu od 1885. U Londonu se odmah priključuje Socijalističkoj ligi. Paralelno sa studijem i objavom svoje doktorske disertacije o kimričkoj (velškoj) gramatici skupljao je anarhističku građu, budući da je uz svoj znanstveni rad bio zaokupljen i društvenim i političkim pitanjima. Tako 1888. tiska svoje prve povijesne i političke članke u The Commonwealu, publikaciji Socijalističke lige. Godine 1889. prisustvuje osnivačkome kongresu Druge internacionale u Parizu kao delegat norvičkoga ogranka Socijalističke lige, a 1890. izabran je za člana Savjeta Socijalističke lige, no u rujnu mjesecu na to mjesto daje ostavku i vraća se u Beč. Od svibnja do kolovoza 1890. izdaje i financira list The Anarchist Labour Leaf, a u Freiheitu objavljuje te i sljedeće godine nekoliko članaka. Godine 1892. umire mu otac te nasljeđuje priličnu svotu novca što mu omogućuje da prekine svoju znanstvenu karijeru kako bi se uzdržavao i posvetio se svojem društvenom interesu - skupljanju anarhističke literature koju će zatim analizirati, selekcionirati i upotrijebiti za opsežno djelo o povijesti anarhizma. Nakon bratove smrti, nasljedstvo se još više povećalo tako da se posve mogao predati svojem bavljenju anarhizmom. Godine 1895. pridružio se grupi "Freedom" i pomogao pri osnivanju lista Torch for Freedom. Od 1896. do 1900. pisao je Bakunjinovu biografiju, a između 1896. i 1914. te od 1919. do smrti kontinuirano je pisao za Freedom. Povijest anarhizma koja je prvi put objavljena 1935. pregled je razvoja anarhističke ideje od njezinih početaka pa sve do tridesetih godina dvadesetoga stoljeća (probrana skraćena verzija). Nakon uspona nacista i "Anschlussa" preselio se u Amsterdam gdje je živio do svoje smrti 1944. Godine 1935. svoju je zbirku anarhističke građe predao Međunarodnome institutu za društvenu povijest u Amsterdamu na kojemu je i sam neko vrijeme radio. Godine 1940. počeo je pisati posljednju verziju svojih memoara koji obuhvaćaju oko šest tisuća stranica i nikad nisu završeni.

Važnija djela: "Michael Bakunin. Eine Biographie" (London, 1896.-1900.), "Errico Malatesta - Das Leben eines Anarchisten" (Berlin, 1922.), "Anarchism in England" (Berlin, 1924.), "Der Vorfrühling der Anarchie" (Berlin, 1925.), "Der Anarchismus von Proudhon zu Kropotkin; Seine historische Entwicklung bis zum" 1880, (Berlin, 1927.), "Élisée Reclus - Anarchist un Gelehrter" (Berlin, 1928.), "Anarchisten un Socialrevolutionäre der Jahre 1880-1886" (Berlin, 1931.), "Esbozo de historia de las utopias" (Buenos Aires, 1934.), "Povijest anarhizma", (hrvatski prijevod, DAF, Zagreb 2000.).

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –