Odvalimo se poezijom: sjećanje na Vesnu Krmpotić
Održava se
24.09.2018. u 19h
24.09.2018. u 19h
Pjesnička tribina Odvalimo se poezijom: sjećanje na Vesnu Krmpotić održat će se u ponedjeljak, 24. rujna u 19 sati u Živom Ateljeu DK u Zagrebu (Ilica 110)
Kako nas je nedavno napustila pjesnikinja Vesna Krmpotić, skupina pjesnika okupljenih u grupi Odvalimo se poezijom odlučila joj je posvetiti ovu pjesničku večer, inspirirana njezinim posebnim spisateljskim i životnim putem, nadahnućem koje je imala za pisanje, te velikom književnom i prevoditeljskom ostavštinom.
Gošća koja će dati uvod u ovu večer je pjesnikinja i spisateljica Tamara Bakran, koja je upravo završila svoj doktorat na temu žudnje u poeziji Vesne Krmpotić. Nakon Tamarinog uvoda, čitat će se stihovi Vesne Krmpotić. I vi se možete pridružiti, možete donijeti pjesme Vesne Krmpotić koje su vam drage, reći svoje dojmove, ili pročitati već pripremljene pjesme.
Prijatelji iz Lutajuće Umjetnosti Akademije Čaja majstori su pripreme čaja i ceremonija čaja. Uz čaj će biti posluženo i dalmatinsko grožđe i još ponešto...
Vesna Krmpotić pisala je poeziju posebno nadahnuta duhovnim iskustvima; u poeziji se javila kao "krugovašica", no otišla je nekim svojim putem, postavši individualni poetski glas. Ranih 60-tih otputovala je u Indiju kao stipendistica i to je bio ključni događaj njezina života. Naučila je bengalski, zaljubila se u indijsku filozofiju i književnost koju je prevodila na hrvatski. Napisala je stotine pjesama, smatraju ju na neki način "duhovnim medijem". Bila je poklonica učenja duhovnog učitelja Sai Babe. Izjavila je da je nakon susreta s avatarom neobičnom brzinom pisala pjesme. Objavila je preko stotinu knjiga poezije, proze, eseja, pripovijetki, romana, drama, antologija. Autorica je najveće pjesničke zbirke u svjetskoj književnosti "108 x 108", koja sadrži 11. 664 pjesme, a najpoznatije joj je djelo "Brdo iznad oblaka".
PJESMA TVOM TIJELU
Tvoje tijelo je modri glas rijeke
što sakriven u dubini teče.
A ja sam putnik što silazi k njemu,
umoran i žeđa.
Tvoje tijelo šumi kao obećana zemlja
u koju me dug i prašan dan vodi.
Kada se umijem, kada se napijem,
leći ću uza nj i vedro ostarjeti.
Ali pred mojim prstima ono se razmiče
i propušta me žednu na drugu stranu.
Modri glasu, ti ne znaš da ova žeđa
mene mladom čini,
Ti ne znaš da je ona stvorila i Tebe
po obličju svome.