Paul Mason : Postkapitalizam
Postkapitalizam
U londonskoj podzemnoj željeznici Paul Mason promatra suputnike i primjećuje da svima mlađima od 35 godina iz ušiju vire "bijele žice". Urednik ekonomije na Channel 4 News, suradnik Guardiana i New Statesmana, u suputnicima s "bijelom žicom" ne prepoznaje pleme, generaciju ili supkulturu, već prije svega novu klasu. One koji bi trebali dokrajčiti dubioze kapitalizma, i odvesti nas onkraj povijesti – u postkapitalizam.
Ta nova snaga povijesti koja u podzemnoj sluša nešto što su skinuli s mreže, komunicira preko pametnih telefona, igra računalne igrice, i ima neformalni stil odijevanja i ponašanja. Sociolozi ih zovu „umreženim individualcima“, priključenima na globalnu mrežu znanja. Prema Masonu, oni su povijesna sila u nadolasku. U velikim gradovima poput Londona, Tokija i Sydneya u manjini su tipovi iz XX stoljeća, oni bez "bijele žice". Bilo koji konobar, dostavljač pizze, radnik u Kini ili student u Londonu, uz pomoć pametnog telefona može postati "općeobrazovana osoba". Dovoljno je spustiti prst u more interneta i postati dijelom nove klase umreženih ljudi.
Prije dva stoljeća jedan je novinar upozorio engleske kapitaliste da su podizanjem tvornica stvorili nove, usko povezane i opasne zajednice koje "ne može utišati ni jedan parlamentarni akt ni rastjerati nijedan sudac". Bila je to najava proletarijata, industrijske radničke klase kao pokretača povijesti. Prema Masonu, danas je cijelo društvo tvornica. Globalna informatička mreža golemi je inkubator stotina milijuna ljudi kojima je sva ljudska inteligencija nadohvat ruke. To više nije samo radnička klasa, omeđena tvornicom i mjestom rođenja, već "umreženo čovječanstvo."
Neoliberalizam tom "umreženom čovječanstvu" više ne može ponuditi ništa osim "siromaštva do smrti, s nadograđenom verzijom iPhonea svakih nekoliko godina". To bi trebalo biti i dovoljno za njegov kraj. Elisabeth Einstein opisala je kako je Gutenbergova tiskara kroz svoju revolucionarnu narav doprinjela kraju feudalizma, okupljajući "učenjake, svećenike, autore i radnike u poslovnom okruženju koje ni jedna druga socijalna situacija unutar feudalizma ne bi mogla stvoriti. Tiskane knjige stvorile su povjerljivo znanje i autorstvo. Pokrenule su rast protestantizma, znanstvene revolucije i humanizma". Mreža nosi taj isti potencijal ekskluzivnog okruženja. S time što je potpuno inkluzivna; ne zatvorena u uski krug ljudi, već otvorena milijardama. U londonskoj podzemnoj Mason prepoznaje tu milijardu, klasu koja je spoj nekadašnjeg proletarijata i elite okupljene oko Gutenbergova tiskarskog stroja.
Mason u izvantržišnim odnosima koje stvara informacijska tehnologija, te u "umreženom čovječanstvu" kao novoj klasi, vidi moćne agense promjena prema postkapitalizmu.
Informacijske tehnologije pojavljuju se kao inkubator nove klase, ali i generator izvantržišnih odnosa. Kapitalizam kao sistem temeljen na tržištima, vlasništvima nad nekretninama i razmjeni, ne može obuhvatiti "vrijednost" koju su generirale nove tehnologije. Informacijska tehnologija ne samo da ne stvara novu i stabilnu vrstu kapitalizma, nego rastače ovaj postojeći, "uništavajući i pravo vlasništva i stare odnose između plaće, rada i profita". Kao primjere, Mason navodi Wikipediju, enciklopediju koju pišu i rade ljudi zato što im se sviđa ideja da rade besplatno, i jer vjeruju da bi informacije trebale biti besplatne. Uprkos tom antitržišnom usmjerenju Wikipedija je danas šesta najpopularnija stranica u svijetu, a kada bi bila komercijalna prema nekim izračunima bi mogla godišnje zarađivati 2,8 milijardi dolara.
Postoje i drugi slični primjeri, poput operativnog sustava Linux na kojem programeri rade besplatno, vjerujući u ideju "otvorenog koda". U 2014. deset posto korporacijskih računala pokretao je Linux. A "otvoreni kod" ideja je i Firefoxa, preglednika koji pokriva četvrtinu globalnog tržišta preglednika, odnosno Androida, koji pokreće 70 posto svih pametnih telefona.
Nisu to sve čarolije informacijskih tehnologija. Tu je i fenomen kopiranja, po kojem se neki skup informacija, bilo u obliku glazbe ili programa, može u nedogled kopirati bez opasnosti za nestašicu simptomatičnu za klasično tržište. Pa zatim smanjivanje potrebe za radom ljudi, brisanje granice između posla i slobodnog vremena, što dovodi do slabljenja odnosa između posla i plaće… i da ne nabrajamo dalje.
Ponovimo, Mason u izvantržišnim odnosima koje stvara informacijska tehnologija, te u "umreženom čovječanstvu" kao novoj klasi, vidi moćne agense promjena prema postkapitalizmu. Vizija je možda ružičasta, idealistička, ali sasvim sigurno sadrži neke vrlo zanimljive poglede. Uostalom, da nam je netko prije dvadeset godina najavio ideju Wikipedije smatrali bi to utopijom. Ono što je sigurno jest da se mnogo toga pomalja, uključujući i utopije, i da smo svjedoci ključanja globalne informacijske primordijalne juhe.
Masonov "Postkapitalizam" pokušava povezati te tendencije i pojave, dati im povijesni značaj, i pogurnuti ih ka postkapitalističkoj mutaciji postojećeg sustava. Jer netko mora i sanjati. Tisuće se svakodnevno voze londonskom podzemnom, ne videći nikoga oko sebe. Mason ne samo da vidi, već ima i viziju. Zanosnu, ali utemeljenu. Revolucionarnu, ali blagu.
Postkapitalizam : Vodič za našu budućnost
- Prijevod: Tamara Kunić
- Fokus komunikacije 02/2016.
- 370 str., meki uvez
- ISBN 9789533490021
Tijekom posljednja dva stoljeća, ili tako nekako, kapitalizam je preživio duboke promjene - ekonomske cikluse koji su imali svoje uspone i padove i mijenjali smjer i nakon kojih se on uvijek transformirao i jačao. Analizirajući tu turbulentnu povijest, Paul Mason u 'Postkapitalizmu' tvrdi da smo i sada na korak od promjene, međutim, tako velike i tako kompleksne da će ovaj put kapitalizam kao takav, cijeli taj složeni sustav unutar kojeg funkcioniraju cijela društva, sada mutirati u nešto sasvim novo.