Politika se odlučila za smjenu ministrice kulture Andreje Zlatar Violić, HNS ima spremnu zamjenu?

Smjene ministara su vijest, a politička preslagivanja i stranačka "umivanja" uoči sve bližih parlamentarnih izbora podatni su za povećanu čitanost, gledanost, slušanost, klikanost... pa je tako i najavljena smjena (ili ostavka) ministrice kulture Andreje Zlatar Violić posljednjih dana postala politička tema br. 1 u Hrvatskoj.

Zanimljivo je da se to događa danas a ne npr. prije pola godine kada je Nora Krstulović, urednica portala Teatar.hr, na istom portalu objavila ovih dana često citirani nalaz Državne revizije (u listopadu 2014. izvještaj je upućen u Sabor i na taj način postao javno dostupan) iz kojeg su bile vidljive uočene nepravilnosti u poslovanju Ministarstva kulture.

Dani prolaze a ministrica kulture Andrea Zlatar Violić još se nije oglasila iako je njezina ostavka ili smjena sasvim izvjesna jer u međuvremenu su je se odrekli i njezini stranački i nestranački  partneri, od vrha prema dolje.

[** U međuvremenu je Andrea Zlatar Vilović podnijela pismenu ostavku predsjedniku Vlade RH Zoranu Milanoviću.]

Pitanje o tome hoće li ministrica kulture za sobom povući još koga iz svoga tima u Ministarstvu kulture vjerojatno će zanimati medije još koji dan ali teško duže od kraja ovog tjedna, a nakon toga će "kulture" u medijima ostati koliko i prije, na marginama.

Ono drugo, mnogo važnije pitanje u kakvom stanju ministrica Zlatar Violić ostavlja Ministarstvo kulture po starom dobrom običaju zanimati će samo pojedine zainteresirane dionike pojedinih sektora u kulturi, koji se ionako godinama (pa i za trajanja ministričina mandata) s većim ili manjim intenzitetom zanimaju za događanja u sektoru kazališta, muzeologije, knjige... i već duže vrijeme upozoravaju na mnogo toga što nije bilo niti dobro niti prihvatljivo. Sve to, osim u iznimnim "skandaloznim" trenucima, u pravilu ne zanima političke elite, a na žalost, pretjerano ne zanima širu javnost, pa čak ni onu stručnu (čast iznimkama!).


Daleko od toga da bi relativiziranje krivnje bila prihvatljiva metoda, no ne treba previdjeti da je u hrvatskoj političkoj žabokrečini poželjno zamračiti (na bilo koji način i u bilo kojem pogledu) što više a da bi bio sankcioniran što manje, kao i da običnom smrtniku nije moguće ono što je "normalno" i najmanjem političkom moćniku. Na žalost, u Hrvatskoj se političke smjene ne događaju ako netko od političkih moćnika ili dužnosnika ne realizira obećani program, ako neko ministarstvo ne funkcionira dobro, ako su neke djelatnosti praktično na konopcima ili na koljenima a pomoć im godinama ne stiže... ali se zato smjene događaju iz političkog pragmatizma, i u pažljivo biranom trenutku. Pri čemu se, kako bi se umirila javnost (je li uopće itko uzbuđen?), olako izjavljuje kako je "zamjena spremna" (sic!).

Slučaj Andreje Zlatar Violić zapravo je samo pokazao koliko je sektor kulture slab i ovom društvu zapravo nevažan, ali i da je idealan za politička (stranačka) potkusurivanja. Iako je "okidač" bio nalaz revizije (za kojeg se zna već skoro pola godine!), nesporno je da će ministricu kulture poput običnog "pješaka" efektno žrtvovati i maknuti sa šahovske ploče ne samo zato što bi u ovom trenutku Andrea Zlatar Violić bila "slaba figura" sama po sebi, već zato što je "ministar/ica kulture" vjerojatno i najnevažnija figura na ploči.

A zajedno s njom i sektor kulture koji u mnogim segmentima već od ranije sadašnju šahovsku partiju (kao i neke prethodne) promatra iz pozicije onih koji su (s)maknuti s ploče, iz nekog jarka političke nam zbiljnosti.