Silvija Šesto dobitnica Nagrade 'Anto Gardaš' za najbolju dječju knjigu u 2018. godini
Za ovogodišnju Nagradu „Anto Gardaš“, prispjelo je trideset i šest knjiga za djecu i mladež, objavljenih u 2018. godini. Od slikovnica u kojima je više slika nego teksta, za one najmlađe - do obimnih knjiga namijenjenih tinejdžerima ili onima već na pragu zrelosti. Tematski su bile vrlo različite. Bilo je bajki, stvarnosne proze, proze s elementima fantastike, povijesnih romana, 'kriminalističkih', socijalnih, naravno i ljubavnih... Članovi žirija čitali su bajke, basne, romane, dnevnike, pripovijetke.
Zanimljivost je ovogodišnjeg natječaja pojava nekoliko knjiga, i to vrlo dobrih, na
temu poznate Sigetske bitke što nije slučajno: 2016. godina bila je četiri stotine i pedeseta obljetnica od tragične bitke s Turcima i pogibije Nikole Šubića Zrinskog.
I ove godine potvrđeno je ono čemu već više godina svjedočimo: dječjom književnosti dominiraju književnice. Spisatelja je tek trećina. Nedavno je književnik Alojz Majetić u
jednom razgovoru izjavio kako „vodstvo u hrvatskoj poeziji preuzimaju spisateljice.“ Očigledno je da to važi i za dječju književnost.
Povjerenstvo u sastavu Branka Primorac, Diana Zalar i Stjepan Tomaš vrednovalo je prispjelih 36 knjiga i jednoglasno odlučilo da Nagradu „Anto Gardaš“ za najbolju dječju knjigu u 2018. godini dodijeli Silviji Šesto za knjigu "(Z)ezopove basne".
Iz obrazloženja žirija
U ovoj ne baš obimnoj knjizi od 60-ak stranica (one najobimnije koje su stigle na natječaj imaju i po 250) – sa svega tridesetak basni, autorica ovom kratkom proznom vrstom upućuje djeci pouke i poruke, nenametljivo i duhovito, ne docirajući im, jer djeca ne vole, a danas valjda manje nego ikada, da ih se izričito i nametljivo podučava, osobito ne s knjigama koje ne moraju, a žele čitati. Čitajući ove basne učit će a da učenja i nisu svjesni.
Silvija Šesto nam ukratko prepričava Ezopove basne, kojih se sjećamo ili ne sjećamo, na nov način. Klasičan uzor u modernoj obradi. Uz basnu dolazi i poznata pouka a potom i iznenađenje za čitatelja. Slijedi njezina ZEZ POUKA, kao poruka, kao dodatak, kao zez(ancija), kao igra. Npr., kad se radi o valjda najpoznatijoj basni "Cvrčak i mrav", autorica će nas podsjetiti i na basnu i na poznatu poantu, na sentencu kakva već basnu krasi, i sve je to u okviru očekivanog, ali tada slijedi, ZEZ POUKA kojom autorica, drugom poantom, poručuje djeci svoju poruku, odnosno pouku. U ovom slučaju kako svirača cvrčka marljivi mravi ne otjeraju s vrata gladnog, već ga nahrane. Jer - i onima koji su pogriješili treba dati drugu šansu. (...)
Najbolje je da te basne djeci čitaju odrasli jer će korist biti obostrana: djeca će naučiti a stariji će se podsjetiti na osnovne a dragocjene životne vrijednosti - kao što su ljudskost, poštenje, pravda i slično - da je dobro činiti dobro, jer dobro se dobrim plaća a zlo se zlim vraća, iako će se, nažalost, brzo uvjeriti kako je sve to danas, u životu, ozbiljno poljuljano. Zgodna je dosjetka da životinje koje se spominju u basnama imaju i vlastita imena: vuk nije tek vuk, imena su mu Branimir, Dinko ili Slavko. Miševi su Martin ili David, Lisice su Milica i Larisa, zec je Pero, kornjača je Anamarija, lav se je jednom naziva Lujo, drugi put Joža, bik je Arnold, gavran je Miro, koza je Katica itd.
Silvija Šesto jedna je od najuglednijih i najpopularnijih književnica za djecu. Tijekom dugog i plodnog spisateljskog djelovanja objavljivala je poeziju, prozu, slikovnice, dječje drame za radio i kazalište te niz kvalitetnih i rado čitanih knjiga ili gledanih predstava za djecu, a naslova je toliko da ih sve ovom prigodom ne možemo navoditi. Zastupljena je u čitankama i lektiri, ovjenčana najznačajnijim književnim nagradama kojima se, eto, sada pridružuje i Nagrada „Anto Gardaš.“ U doista jakoj konkurenciji njezina nam se nevelika knjiga basni nametnula svojom humanošću i umjetničkom kvalitetom, zanimljivom i
nepretencioznim pričanjem, duhovitim izrazom te diskretno izrečenim, oštroumnim i mudrim ZEZ POUKAMA, zez porukama koje nerijetko zvuče kao poslovice, a da pritom ne podilazi djeci čiju će pažnju zasigurno izazvati.
Recimo ovom prilikom i da je basne ilustrirao vještom, a naoko zaigranom dječjom a zapravo a impresivnom umjetničkom rukom sin Grgur s kojim, dakle, majka Silvija dijeli ovu nagradu. Nema ljubomore, sve ostaje u obitelji!
Čestitamo Silviji Šesto na nagradi koja nosi ime istaknutog osječkog i hrvatskog književnika za djecu koji se svojim djelima, nerijetko, obraćao upravo najmlađim i mlađim čitateljima, kao što je to ovaj put učinila nagrađena autorica.
Branka Primorac – Diana Zalar – Stjepan Tomaš