Slovenski space shuttle i hrvatski avion od papira
![](/img/articleModule/image/hsh1bqnnw7u6h730gk91xuzr9ky.jpg)
Pomiješane mi osjećaje izazivaju sjećanja na 2008. godinu i međunarodni Sajam knjiga u Leipzigu, kada je Hrvatska bila zemlja-partner sajma, a voditelji projekta hrvatskog nastupa i predstavljanja naših autora/ica bili su Alida Bremer i György Dalos. Tada se činilo da je prošlo dovoljno vremena od rata i da su došle godine u kojima će se i hrvatska knjižna branša posložiti, te da ćemo napokon izgraditi raznovrsno nakladništvo i stabilno tržište knjiga. Leipzišku epizodu smo solidno odradili (uz ne prevelika financijska ulaganja) i bili smo se nadali da je i put do statusa zemlje počasnog gosta Sajma knjiga u Frankfurtu uspješno trasiran, da smo u Leipzigu dobili važan poguranac i da ćemo nošeni na tom valu kroz godine postići još više. Na žalost, jako smo se bili prevarili.
Jer, bilo je već uoči nastupa u Leipzigu (kao i kasnije) jasnih naznaka da ljubomora i prenabildani ego u pojedinaca - pisaca, urednika i novinara - ne preza da poput slona pripuštenog u trgovinu porculana poruši i polomi krhke izloške. I dok bi za slona uvijek trebalo imati razumijevanja zbog njegove veličine i slabe okretnosti, s ljudima je ipak drugačije, za njih ne bi trebalo imati popusta, pogotovo kada njihovi rušilački porivi najčešće izrastaju iz jala ili poremećene percepcije vlastite "veličine i važnosti". O tome i takvima sam u proljeće 2008. godine pisao u tekstu "O novinarstvu koje nije moje".
Već se po pripremama za Sajam knjiga u Frankfurtu dalo naslutiti da je Leipzig bio samo kratkotrajni otklon od stare prakse improviziranja u zadnji čas, s neizvjesnom financijskom potporom, i ubrzo je postalo sasvim izvjesno da će hrvatski nastup u Frankfurtu (samo pola godine kasnije!) biti ispod očekivane razine. Njemačka publika, koju se u Leipzigu uspjelo zainteresirati i za hrvatsku književnost i autore (što je u kontekstu ogromne književne ponude iz svih ostalih velikih ili manjih svjetskih književnosti bio veliki uspjeh!), očekivala je u Frankfurtu nastavak "leipziške priče", dok su oni koji su zdušno kritizirali Leipzig zadovoljno šutjeli, jer smo se valjda vratili na "pravi kolosjek".
Slovenski poučak
![](/img/articleModule/image/25yyrcziy8mwtb31nsbls7lz8gp.jpg)
No, gdje je tih godina bila Slovenija, ovogodišnja počasna gošća u Frankfurtu? Sjećam se kako su nam naše slovenske kolegice i kolege pomalo zavidjeli na nastupu u Leipzigu (doduše, Slovenija se u Leipzigu predstavila godinu prije), pratili smo se međusobno, što i kako radimo, kako se povezujemo s međunarodnom scenom (npr. i Hrvatska je od 2011. poput Slovenije postala članica mreže Traduki) itd. No, Slovenci su se i nadali su da će za kojih 10-15 godina dobiti priliku predstaviti se i na nekom od još prestižnijih svjetskih sajamskih okupljanja, ciljajući u prvom redu na Sajam knjiga u Frankfurtu.
Stoga nisu stajali skrštenih ruku nego su u prosincu te iste 2008. godine ustanovili JAK - Javnu agenciju za knjigu Republike Slovenije, izmjestili odlučivanje o slovenskoj knjizi, nakladništvu i autorima iz tromih ministarstava kulture i obrazovanja u JAK, i malo po malo počeli su pametnije preslagivati svoj "knjižni trg" (tržište knjiga). Lobiranje i pripreme počeli su odmah, a 2018. slovenski status zemlje u fokusu iliti počasnog gosta i službeno je potvrđen potpisivanjem ugovora o nastupu s rukovodstvom Sajma knjiga u Frankfurtu.
Nije sve išlo glatko jer nisu niti Slovenci bili imuni na razno razne političke igre i igrice, sukobe taština, smjene u JAK-u i slično, ali su pronašli način da nadiđu ono što bi ih moglo zakočiti i eto – Slovenija je prošlog mjeseca uspješno nastupila u Frankfurtu. Na lijepo uređenom i prostranom slovenskom štandu isticali su se brojni friško prevedeni naslovi slovenskih autora/ica, programi su bili aktualni, poticajni i polemični, premreženi s relevantnim i ne samo njemačkim institucijana. Slovenija je zasigurno izvukla kulturni, ekonomski i politički maksimum iz svog nastupa, na čemu im mi sada možemo zavidjeti, ali i čestitati.
A gdje smo danas mi?
Hrvatski nacionalni štand bio je zaustavljen u vremenu, isti kakav je već nekoliko godina, s jednakim nedostatkom smisla svoga postojanja, a vjerojatno ove godine i ponešto skuplji jer u svijetu su troškovi sajmovanja porasli. Osim što se nekoliko naših autora/ica "prišlepalo" Slovencima na njihov dobrosusjedski poziv i nastupilo u važnijim programima sajma, pravog organiziranog "s glavom i repom" hrvatskog nastupa u Frankfurtu zapravo nije bilo. I zato se valjda više ne čuju nekadašnji bukači, zavladala je čuvena hrvatska bonaca.
** tekst je prvotno objavljen u Best Booku, mjesečnom prilogu o knjigama tjednika Express.