Suzana Bosnić Majcenić : Tolba
Tolba
Od takozvane trivijalne književnosti "kod nas“ prolaze uglavnom samo krimići. Nedavno su i dodijeljene nagrade (ma koliko nagrada publike bila nebulozna) za najbolje krimiće u sklopu edicije "Balkan Noir“. Na bilo što što iole vuče na fantastiku, znanstvenu fantastiku, a ponekad i magijski realizam, gleda se s visine. Nepravedno bi bilo zanemariti opus J.R.R. Tolkiena ili George R.R. Martina koji su nevjerojatno doprinijeli prihvaćanju epske fantastike kao ozbiljnog žanra, ili radove Philipa K. Dicka ili Isaaca Asimova te Williama Gibsona kad je u pitanju znanstvena fantastika. Nešto manje davno Philip Pullman je sa svojom "His Dark Materials“ trilogijom jednako oduševio kritiku, publiku, a bome je i zaintrigirao i "navukao“ možda najbitniju demografsku skupinu, mlade svojom bujnom maštom, vještim pripovijedanjem i narativom koji ne vrijeđa ničiju inteligenciju.
"Tolba“ Suzane Bosnić Majcenić je zbog svoje nevjerojatne mašte, magičnosti te vještog pripovijedanja nekako bliska Pullmanovim "mračnim materijalima“, iako je, za razliku od tih mračnih materijala, na momente zaista iskonski mračna i na trenutke teška za čitati (ne zbog stila, zbog sadržaja).
Suzana Bosnić Majcenić oduševljava svojom razuzdanom maštom i pametnim poigravanjem sa psihologijom, magičnim i nadrealnim. To je više nego solidno štivo koje ne vrijeđa ničiju inteligenciju, koje tjera na daljnje čitanje i koje na trenutke zaista frapira.
Narativ romana prati događaje u uvrnutom, snovitom mediteranskom gradu Tolbi, tamo ulice nemaju imena, na kuće se zakačeni baloni, a u takozvani Ormar, kuću bez balona, dolaze stanari i autsajderi koji traže drugu šansu. Među stanovnicima Ormara je i Nađ, skraćeno od Nađena (jer su je mještani pronašli u kutiji), pripovjedačica i svojevrsni protagonist ovog magijsko realističnog, blago fantastičnog, steampunk/noir romana (koji krase neobične ilustracije).
Mjestašce prepuno je neobičnih mjesta i mogućnosti, poput Muzeja otpada, polja očiju ili livade koja predstavlja nečiji potisnuti svijet. Tolba je mjesto gdje se želje, snovi i nečija psiha manifestiraju u vanjskom, takoreći stvarnom svijetu“ na neobične, pa čak i bizarne i morbidne načine. Dakle, što se morbidnosti i neke vrste nadrealizma tiče, istina je ono što piše na koricama knjige, David Lynch bi se svakako osjećao ugodno u ovoj knjizi (nakon prvotne zbunjenosti), a Boris Vian bi vas gospodski pozdravio. Vianov utjecaj nalazi se posvuda u romanu, ali nema govora o epigonstvu. Autorica posjeduje svoj specifičan stil koji je ciljano blago anakron, ali opet posjeduje određenu eleganciju i jednostavnost (osim kad zabrazdi u neka nepotrebna objašnjavanja bioloških i psiholoških fenomena) što garantira pitkost.
Vjerojatno će zvučati blesavo, ali "Tolba“ bi mogla bez problema biti pretvorena u videoigru, po mogućnosti Point 'n' Click Avanturu a la kultna "Syberia". Možda bi mogao, zbog fantazmagoričnih i bizarnih momenata, biti kratak film u režiji Michela Gondryja. Zbog svojih fantastičnih elemenata, jednostavnog stila i solidnog narativa, "Tolba“ bi bez problema mogla biti i srednjoškolska lektira. Njen sadržaj, koliko god na momente bio seksualno eksplicitan (a koji srednjoškolac već ne zna sve o seksu? - barem teorijski) i mračan (a i o tome znaju koju stvar), idealan je za takvu publiku, a pritom ne mislim da rukopis nije primjeren i "iskusnijim“ čitateljima.
Suzana Bosnić Majcenić oduševljava svojom razuzdanom maštom i pametnim poigravanjem sa psihologijom, magičnim i nadrealnim. Možda će se zbog ovih superlativa nekome učiniti da je riječ o revolucionarnom romanu. Nije. To je više nego solidno štivo koje ne vrijeđa ničiju inteligenciju, koje tjera na daljnje čitanje i koje na trenutke zaista frapira. Nositi na plažu i čitati u hladu uz sladoled.
Tolba
- Funditus 05/2015.
- 143 str., meki uvez
- ISBN 9789535693864
U Tolbi ulice nemaju imena, na kuće su zakačeni baloni, a mještani prihvaćaju i ono što bi se drugdje moglo činiti neprihvatljivim. U Ormar, kuću bez balona, neprestano dolaze stanari kojima je potrebna druga prilika. Između ostalih i pripovjedačica ove priče - Nađ. Pričajući o Tolbi i njenim stanovnicima ona razlistava slojeve Tolbinih žitelja i svakodnevice, ne sluteći tajnu koja će joj biti otkrivena.