Ukronije – zbirka spekulativne fikcije

Kontinuitet i tradicija. Pojmovi su to koje svatko koristi po vlastitom nahođenju, a ponajviše onda kad uz njihovu pomoć treba iskamčiti nešto eura iz odgovarajućeg fonda - vjerojatno zbog toga što svim administratorima europskih i domaćih financija srce brže zaigra na sam spomen jednog od njih (spominjanje oba vodi već ka predinfarktnom stanju). Na tom mjestu priča o kontinuitetu i tradiciji obično staje, puštajući se ponovno u promet u predizborno vrijeme kad opet dobije na važnosti. U međuvremenu, business as usual.

Sumnja li tkogod u istinitost navedenih podataka u kontekstu kulturne proizvodnje, dovoljno mu je razmotriti povijest SFerakonske zbirke priča koja se kontinuirano objavljuje od 1995. godine. Dogodine u petom mjesecu navršit će se, dakle, dvadeset godina otkako je Darko Macan uredio zbirku "Zagreb 2004", najavivši novu, post-siriusovsku generaciju autora i započinjući biblioteku koja bi se, vjerojatno, mogla svrstati među najprodavanije i najčitanije bilioteke hrvatske proze od neovisnosti naovamo. Sumnjam kako bi se u tih dvadeset godina moglo pronaći dvadeset ozbiljnijih članaka koji bi, bilo u populističkom ključu srednjostrujaških medija, bilo u ozbiljnijem tonu akademskog diskursa, skrenuli pozornost hrvatske "kulturne javnosti" na rezultate te netipične književne družbe.

U posljednjih je dvadeset godina hrvatska SF-priča uglavnom ignorirala naputke dominantnog i legitimiranog diskursa književne matice, a prečesto je u svojim izdanjima objavljivala i priče entuzijasta/amatera s kojima većina kritičara i komentatora nije znala što bi pa takav tretman možda i nije neobičan. Napokon, književnost zaokupljena apstraktnim parabolama i realizirana  tehnoznanstvenim metaforama nije lako probabljiva u državi u kojoj se za najbanalnije stvari novog moderniteta poput prženja DVD-a još uvijek zove susjedov mali koji zna s "tizin kompjuter'ma". Stoga ima neke suptilne autoironije u ovogodišnjoj SFerakonskoj zbirci ("Ukronije" - uredili Ivana Delač, Tatjana Jambrišak i Darko Vrban) koja se bavi alternativnim i usporednim povijestima. Hrvatski SF već desetljećima obitava u paralelnoj dimenziji hrvatske (književne) stvarnosti pa mu nije nimalo strano pisati o takvim stvarima. Dođe mu to k'o dokumentarna proza.

 
"Naziv 'Ukronije' dolazi od francuske riječi 'uchronie' koja označava žanr usporednih ili alternativnih povijesti. Izveden je iz 'Utopije' - mjesta koje nikad nije postojalao - i označava - vrijeme koje nikad nije postojalo." Tim se riječima otvara dvadeseta SFerakonska zbirka koja donosi dvanaest kratkih priča iz pera novih i starih imena SF-scene te dvanaest poetskih fragmenata Tatjane Jambrišak. Zbirka se nastavlja riječima urednice Ivane Delač koja, između ostaloga, ponovno upozorava na negativni trend u hrvatskom SF-u o kojem već nekoliko godina rogobore urednici i ne tako malog broja žanru posvećenih izdanja.

Žanrovskih priča i priloga koji pristižu na razne pozive i natječaje sve je, naime, manje (to je, između ostaloga, jedan od razloga zbog kojih se posljednji broj "Ubiqa" po prvi put u sedam godina okrenuo regiji). O razlozima sve slabijeg odaziva zasad  se može samo spekulirati no koji god bili razlozi već se sada može naslutiti kako će u narednih nekoliko godina hrvatska SF-scena imati problema s regeneracijom. Delač dalje nastavlja hvaleći svoga konja (što je, dakako, uobičajena urednička praksa), no na tom se mjestu razilazimo. Ovogodišnja SFerakonska zbirka u najbolju je ruku tek osrednje kvalitete.  

Konzervativnija kritika podžanru alternativne povijesti (usporedne povijesti ovom ćemo prilikom preskočiti, ponajprije zbog toga što je riječ o toliko širokom i nepreciznom pojmu koji se, baš poput pojma 'spekulativna fikcija', koristi i gdje treba i gdje ne treba) zamjera implicitnu neozbiljnost smatrajući kako književni odgovori na razna 'što-bi-bilo-da-je-bilo' pitanja ni na koji način ne ulaze u komunikaciju sa suvremenošću zbog čega ni ne mogu imati književnu vrijednost. Ipak, u posljednjih desetak godina tzv. counterfactuals, ili alternativne povijesti prihvaćene su od brojnih istaknutih povjesničara kao relevantna istraživačka metoda (o čemu najbolje svjedoči serija knjiga pod nazivom "What if?" u kojoj sudjeluju neka od najvećih imena moderne historiografije) koja se temelji na ideji da se na značaj jednog povijesnog događaja može najbolje ukazati tako da se razmotre posljedice njegova uklanjanja na tijek povijesti pa je kritika o "nevažnosti" sve manje održiva. Jesu li i koliko priče iz SFerakonske zbirke "važne" na kraju krajeva nije ni bitno. Nema ničeg lošeg u pisanju zabavne književnosti. Osnovni problem većine ovogodišnjih SFerakonskih priča ne tiče se njihove vrijednosti ili ambicija, već se tiče zanatske umješnosti njihovih autora.

Kratka je forma vrlo zahtjevna forma koja iziskuje disciplinu i svojevrsni trening. U danima "Siriusa" isti se, na mjesečnoj razini, odvijao u sklopu rubrike "Nije za Sirius", a hrvatska SF-scena trenutno ne može ponuditi ništa slično pa nije posve čudno u godišnjoj zbirci naletjeti na nerazrađene priče zaustavljene na razini ideje, na zbrkane primjere konfuzne naracije, otvorene priče koje nalikuju fragmentima nenapisanog (ali planiarnog) romana i slične stvari. Iako je u kontekstu manjka priloga razumljivo objaviti veći dio onoga što pristigne na adresu uredništva samo kako bi se zbirka održala, pitanje medvjeđe usluge ostaje otvoreno. Ovogodišnja berba možda i nije najbolja u dugogodišnjoj povijesti ove zbirke no i ove je godine u njoj završilo nekoliko vanserijskih primjeraka na koje bi trebao baciti oko svaki ljubitelj književnosti, neovisno dolazio on iz kruga žanrovski iniciranih ili ne.

Dogodine nas, dakle, očekuje jubilarna zbirka i ovaj put nema zadane teme. Kako će se to "puštanje s lanca" odraziti na kvalitetu pristiglih priča ostaje da se vidi. "Ukronije" ne bi trebalo biti teško nadmašiti.

           
Priče na koje valja obratiti pozornost: David Kelečić "Maslina", Vesna Bolfek "Usnuli", Darko Macan "Tko je ukro, ukro nije", Antonija Mežnarić "Glava ili pismo", Tomislav Škrljac "Monodijalog"

Priče koje valja preskočiti: Robi Selan "Richmondski atentat", Vedran Bokor "Bubamarin efekt", Luka Perušić "Lica"

Grupa autora: "Ukronije : Zbirka spekulativne fikcije"

SFera, 2014.