Vidi majmuna! : (roman za mlade)
- Nakladnik: Autorska kuća
- 08/2005.
- 116, meki uvez s klapnama
- ISBN 9537199061
- Cijena: 13.01 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
"Kako je nesumnjivo riječ o jednom od najduhovitijih pisaca u nas, gotovo je nepotrebno reći da njegova najnovija ozbiljno-neozbiljna knjiga pršti od dosjetki i zezalica koje ne prestaju ni na zadnjoj stranici romana, nego se nastavljaju u dodatku u kojem su, koliko mi je poznato, prvi put u našoj književnosti objavljeni izbačeni dijelovi teksta." (Branimira Lazarin)
( Ulomak: )
- Zvonimir? - pita Ledenooki.
- Možeš me zvati Mrak - kažem.
Plaši me nešto u njegovom pogledu. Ne radi se tu samo o očima. Ne sviđa mi se način na koji me promatra. Ne sviđa se ni mojim koljenima. Od tog načina, koljena mi postaju gumena.
- To mi je nadimak - objasnim.
- Ja ću te zvati kako ja hoću - prosikće Ledenooki.
- Dobro - kažem ja dok mi se koljena savijaju prema dolje. - Zovi me kako ti drago.
Ledenooki se naceri i kaže:
- Zvat ću te Majmun!
( O autoru: )
Zoran Pongrašić, rođen je početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća u Novoj Gradiški, gradiću okruženom nepreglednim prostranstvima slavonskih ravnica, a zatim u još nesvjesnom stanju doveden u Zagreb i to u onaj Novi, dok će onaj bez tog pridjeva početi svakodnevno posjećivati prelazeći Savski most na putu do IV. gimnazije, sadašnjeg muzeja «Mimara».
U školi su ga na samoupravljačko-socijalistički način uvjeravali kako će uskoro doći vrijeme u kojem će svatko raditi samo ono što želi, što je bila i ostala njegova najveća želja, pa još uvijek, iako je od tada prošlo poprilično mutnih voda ispod Savskog mosta, a još više tramvaja odcvililo svoje po zagrebačkim tračnicama, čeka taj obećani uskoro. U međuvremenu piše, i to samo ono što želi.
Voli se hvaliti dobivenim književnim nagradama, kao što su Grigor Vitez i SFERA, a kad god mu se ukaže prilika obavezno spomene svoje radio-dramske i kazališne tekstove, filmske scenarije i scenarije za stripove, kao i SF prozu, te uz smiješak koji odiše lažnom skromnošću kao uzgred spomenut će i to da mu je jedan roman preveden na francuski.
Uz sve gore navedeno, ovom vas prilikom obavještavamo da je, uz članstvo u Autorskoj kući, član Hrvatskog društva dramskih umjetnika i Hrvatskog društva pisaca, te da nikada nije znao dobro svirati električnu gitaru.
Ponekad poželi ponovo se roditi, ali ne kao pisac već kao vozač Formule 1.
( Ulomak: )
- Zvonimir? - pita Ledenooki.
- Možeš me zvati Mrak - kažem.
Plaši me nešto u njegovom pogledu. Ne radi se tu samo o očima. Ne sviđa mi se način na koji me promatra. Ne sviđa se ni mojim koljenima. Od tog načina, koljena mi postaju gumena.
- To mi je nadimak - objasnim.
- Ja ću te zvati kako ja hoću - prosikće Ledenooki.
- Dobro - kažem ja dok mi se koljena savijaju prema dolje. - Zovi me kako ti drago.
Ledenooki se naceri i kaže:
- Zvat ću te Majmun!
( O autoru: )
Zoran Pongrašić, rođen je početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća u Novoj Gradiški, gradiću okruženom nepreglednim prostranstvima slavonskih ravnica, a zatim u još nesvjesnom stanju doveden u Zagreb i to u onaj Novi, dok će onaj bez tog pridjeva početi svakodnevno posjećivati prelazeći Savski most na putu do IV. gimnazije, sadašnjeg muzeja «Mimara».
U školi su ga na samoupravljačko-socijalistički način uvjeravali kako će uskoro doći vrijeme u kojem će svatko raditi samo ono što želi, što je bila i ostala njegova najveća želja, pa još uvijek, iako je od tada prošlo poprilično mutnih voda ispod Savskog mosta, a još više tramvaja odcvililo svoje po zagrebačkim tračnicama, čeka taj obećani uskoro. U međuvremenu piše, i to samo ono što želi.
Voli se hvaliti dobivenim književnim nagradama, kao što su Grigor Vitez i SFERA, a kad god mu se ukaže prilika obavezno spomene svoje radio-dramske i kazališne tekstove, filmske scenarije i scenarije za stripove, kao i SF prozu, te uz smiješak koji odiše lažnom skromnošću kao uzgred spomenut će i to da mu je jedan roman preveden na francuski.
Uz sve gore navedeno, ovom vas prilikom obavještavamo da je, uz članstvo u Autorskoj kući, član Hrvatskog društva dramskih umjetnika i Hrvatskog društva pisaca, te da nikada nije znao dobro svirati električnu gitaru.
Ponekad poželi ponovo se roditi, ali ne kao pisac već kao vozač Formule 1.
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
