Karmela Špoljarić piše s lakoćom, pitko, prede, plete… kao da joj po onoj mehaničkoj tastaturi svi prsti lete brzinom profesionalne daktilografkinje. Kako junakinja 'otkriva' samu sebe, tako i druge zatajene, obespravljene, razbarušene živote; fantazije i tlapnje odraslih i onih koji zauvijek čekaju neku Zvončicu...

Ringišpil ili vrtuljak, kako vam drago, mora imati čvrstu osovinu koja omogućava da njegova vrtnja bude napeta, ali i sigurna. Gledamo li zbirku kao cjelinu, priče doista funkcioniraju poput vožnje ringišpilom, pronalaze smisao u neprestanom kretanju, pa i kruženju koje ponekad nije nimalo ugodno. U pričama se izmjenjuju...

'Rašomon' Karmele Špoljarić, kao bazu za literarni svijet koji stvara uzima stvarnost. Roman lika, jednog od antijunaka našeg doba, pisan je većim dijelom u drugom licu jednine, kako bi se naglasila njegova odmaknutost, pomaknutost i nemoć, kao posljedica događaja iz prošlosti i sadašnjosti. (Jagna Pogačnik)

U novome romanu autorica poetičnost zamijenjuje ironijom, a idilični otočki ambijent u kojem se odigrava radnja prvijenca zamijenjuje oporom urbanom ambijentacijom smjestivši svoju vrlo razgranatu i nepredvidljivu fabulu na prepoznatljive stvarne zagrebačke lokacije, fantastiku iz ranijih knjiga zamjenjuje kritičnost spram...

Događaji na granici racionalnog i iracionalnog, suptilni likovi koji svojom ili tuđom voljom upadaju u sferu u kojoj vladaju neka druga, neobjašnjiva pravila, snovitost i začudnost, nadopunjeni čak i jednim davnim, ali itekako važnim 'glasom iz knjižnice', koordinate su po kojima mekano klizi ova proza.

Roman počinje dolaskom pripovjedačice u Gradić na Otoku, gdje planira napisati roman. Kako joj pisanje ne ide ona sve više traga za prošlošću Gradića. Nakon ubojstva elegantnog starca koji se nedavno pojavio u Gradiću podgrijava se priča o plemićkoj lozi Bonetti koja je navodno izumrla. Na scenu stupa inspektor...