Antunčev opus ostao je slijepom pjegom suvremenog književnog polja upravo zato što je ponudio previše kritičnosti, previše stvarnosti, previše otpora. Pišući uvijek o marginalcima, i sam marginalac, pišući o surenosima, i sam sureno, čini se da je neprestano tražio i invenirao neki šifrirani jezik, prosede tajnih signala, gipku gramatiku partizanske, gerilske komunikacije. Nije to “hermetično ...