U doba posvemašnje praktičnosti, kad maštanje predstavlja samo gubitak vremena koje bi se moglo provesti u stjecanju, doba isforsiranog 'think-pink' mentaliteta, doba opasnosti za biblioteke, knjižare i humanističke studije, doba kad je filozofiranje pogrdna riječ, baš su nam potrebna individualna i društvena sanjanja, trebaju nam utopije.

Životinjske sudbine mogu nam idealno poslužiti kako bismo djecu upozorili na važnost očuvanja prirode u kojoj životinje žive, objasnili im pojam prirodnog staništa na njima prispodobiv način, i započeli otvarati pitanja poput ekologije, recikliranja, dopuštenih mjesta za odlaganje otpada i sl.

U demokratskom i sve multikulturnijem društvu važno je mladima nuditi sadržaje o uvažavanju i prihvaćanju različitosti, osvijestiti ih da 'šuma pripada svima'. Na taj će se način otpočetka učili razumijevati i propitkivati ono što im je novo i drugačije, bez automatskog iracionalnog osuđivanja svega nepoznatoga.

Poetika je to prepoznavanja odbačenih, hiper-senzibilnih, onih koji su između. Fragmenti života Marine Cvetaeve, Ane Ahmatove, Camille Claudel, Virginije Woolf, Charlotte Salomon, Waltera Benjamina i drugih postali su autoričino ogledalo, njihovim je primjerima podsjećala na vlastitu različitost i tražila pravo na nju. Ono što tražim, Marina, je i izgubljena hrabrost, napisat će Irena Vrkljan u romanu...

"Luđakinja u nama" mješavina je žanrova, tema, raznorodnih motiva, preplitanje Monterina osobnog glasa i faktografije, preispisivanje i raspisivanje stvarnosti i imaginacije, ali i katalog zanimljivih osoba i njihovih citata o čitanju, pisanju i životu. Ovi eseji ne nude recepte za pisanje i čitanje, već anegdote iz života raznih pisaca i čitatelja, jer Montero piše iz svoje spisateljske perspektive, ali...