Što, dakle, naša novinska kritika, napose ona književna, uglavnom ne radi? Njezin sasvim lijep dio, prevelik i često olako uzet dio jednostavno, na sve moguće načine, pokušava izbjeći iole jasno formuliranje vlastitog suda o djelu, što postaje eksponencijalno izraženije kada se dade naslutiti da bi taj sud mogao ili trebao biti negativan. U tome segmentu ona, nerijetko upravo u to ulažući golemi ...

Velike su književne nagrade, gotovo beziznimno, ili posve kooptirane od strane kapitala i pretvorene u otupljeni spektakl, ili preseljene u elitistički, autarkični residuum visoke kulture. U ovoj sferi, dakle, nagrade sasvim podbacuju, što u konačnom zbroju i ne ostavlja mnogo: najopipljivija je i najznačajnija zapravo ona jednokratna financijska pomoć pauperiziranom piscu, a to, čini mi se, baš i nije...