Posebno sam sretan što sam mogao odabrati glasove koji nisu glasovi glavnog palanačkog druma, koji ipak odstupaju, bivaju hrabrijima, luđima, slobodnijima - nužno. Ove koje vam preporučujem, gotovo sam siguran da nisu te.

Najtežim mi se čini imenovati provincijalizam u svim i svakoj prilici, to jest, glasno i razgovijetno, bez uvijanja i kalkuliranja, govoriti precizno o njegovim sastavnim dijelovima jednako kao i o akterima poimence.

Vrijeme rane pokrije prihvatljivom verzijom istine, premaže ih nekim melemom zaborava i ostavi tamo, pod kožom. Ali kad god se po ožiljku zagrebe, rana je uvijek prisutna. I neka je. Bol je nužna.

Obožavam kratku priču, ako je dobra i uspjela ona može na malo prostora postići mnogo toga – poigrati se s emocijama, donijeti zanimljivu fabulu i natjerati nas da razmišljamo o nečemu što nam do tada nije padalo na pamet.

Pisci su se nekada mnogo više družili, o književnosti se u "boljim društvima" mnogo više govorilo, a literatura je bila važnija jednom uskom krugu čitalaca, pa se živelo u zabludi da je to nešto mnogo važno (...) Kultura - to je poslastičarnica prepuna jeftinih saharinskih kolača, ali u gorčini ovog sveta i takvi kolači dobro dođu. Ne treba od kulture previše očekivati. Nije zgoreg pomenuti da su...

Pisci se svađaju, pišu neke jalove kolumne, romani su im loši. Kompromitiraju se, piju i luduju. Sjećam se da su se nekada kritike i eseji objavljivali u dnevnom tisku, ljudi su to puno više čitali, znalo se što vrijedi, danas se dijele nagrade preko glasanja na internetu kao da je to Eurovizija. Scena nam je smijurija. Profesori na fakultetima nemaju pojma o ulici, bave se uskim svojim područjem i žive...