Priče Delimira Rešickog neobičan su spoj emocionalnosti i stiliziranosti na razini gotovo pojedinačne rečenice i oštre ironije prema natruhama zbilje koja ponekad ostaje samo pozornicom, a ponekad vrlo nasilno prodire u svjetove njegovih prekrasnih gubitnika. Stoga one možda ostavljaju privid nekakvog «starinskog» literarnog koncepta, u kojem još postoje lokoti ljubavi kao zavjeti vječnosti, no prava je...

Predstavljanje nove zbirke priča Delimira Rešickog «UBOŽNICA ZA UTVARE» održati će se u utorak, 27. studenog 2007. u 18 sati, u Knjižari Ljevak u Zagrebu. «Ubožnicu za utvare» će predstaviti: Jagna Pogačnik, književna kritičarka, Edo Popović, urednik Biblioteke 21 te, sam autor, Delimir Rešicki.

Nova Mraovićeva knjiga već naslovom, koji zvuči kao dobra dosjetka, zapravo daju do znanja o čemu se ovdje radi. Ono «za plažu» odnosi se na ležernost i lakoću pripovijedanja većinom duhovitih priča u kojima nema puno filozofije; stvari se odvijaju brzo, gotovo u nekakvoj inačici pribilježenih slika stvarnosti, stil je jednostavan, teme i jezik urbani pa plaža doista jest, bez ikakvih podcjenjivačkih...

Prije je riječ o dvjestotinjak stranica štiva u kojima je Špišić ponešto sredio «prenapisanost» i raspršenost koja je nagrizala «Koljivo», pa je novi roman donekle kompaktniji, ali se nije odrekao svojevrsnog «nervoznog» stila u kojem se skače i preskače do granica konfuzije.

Godina na izmaku, kada je riječ o domaćoj prozi, konačno je počela naznačavati određene promjene. Nakon svojevrsnog zatišja u kojem je sve postalo nekako viđeno/čitano – stvarnosna proza, znana imena i pripovjedni modeli, pisci-novinari i teme rata, tranzicije i kapitalizma na domaći način – konačno su iz virtualnih podruma počele izlaziti nove mlade snage književne budućnosti.

Stepenice odrastanja i sazrijevanja Denisa Lalića su sljedeće: djetinjstvo u vrijeme uzbuna u Dalmaciji, kad je glavni dotok s ratnom katastrofom onaj preko rođaka, pripadnika HOS-ovih postrojbi i prisluškivanja razgovora odraslih, potom mladalaštvo povezano s pripadnošću pankerima za koje u “stvarnosnom” ludilu više nema šanse, preko tipičnog studentskog brijanja, do podstanarskih stanova, prvih...